P-2416/02 od 08. srpnja 2004.g., potvrđeno odlukom VTS RH Pž-6069/04-3 od 19. svibnja 2008.g.

U širem smislu: Izdatak za drugoga i bankarska garancija, Presuda, Sadržaj tužbe, Tužba za utvrđenje

U užem smislu: Izdatak za drugoga i plaćanje po bankarskoj garanciji, Određenost zahtjeva kao preduvjet za dopustivost tužbe, Pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje, Učinak presude prema trećima, Utvrđenje (ne)postojanja tražbine

Parnica > Trgovački sporovi >

Presudom je dopušteno utvrđivati postojanje ili nepostojanje ne samo prava i pravnog odnosa, već i pojedinačnih prava i obveza koje proizlaze iz određenog obvezno-pravnog odnosa (npr. postojanje ili nepostojanje tražbine).

Ako tužitelj može pravnu zaštitu ostvariti kondemnatornom tužbom, nema pravnog interesa za podnošenje deklaratorne tužbe.

„Prestanak stvaranja pravnih učinaka“ u sebi može sadržavati sva prava i obveze iz nekog obvezno-pravnog odnosa, ali i samo neka pa je tužba koja sadrži takav zahtjev nedopuštena jer zahtjev nije određen.

Opće je pravilo da presuda djeluje samo u odnosu na osobe kojima je u postupku dana mogućnost sudjelovanja kao stranke, a djelovanje prema trećima je iznimka zakonom izričito propisana.

U slučaju da je banka izdala bakarsku garanciju protivno ugovoru s nalogodavcem, neosnovano bi bilo njezino naplaćivanje od nalogodavca za iznos koji je platila korisniku garancije po osnovi takve garancije. Ako je plaćanje od strane banke korisniku garancije predstavljalo plaćanje nalogodavčeve zakonske obveze, pri čemu banka zna da plaća tuđi dug, radi se o izdatku za drugoga pa tada, a ako se banka već nije naplatila od nalogodavca za iznos plaćen korisniku po osnovi garancije, imala bi pravo tražiti naknadu zbog izdatka za drugog.

Preuzimanje   (msword, 68,00 kB)