Ustrojstvo i nadležnost

Ustrojstvo

a) Prikazujući razvoj ustrojstva trgovačkih sudova kroz proteklo razdoblje valjalo bi naglasiti da je nastankom Kraljevine SHS donesen Zakon o uređenju sudova od 18. siječnja 1929. godine koji među redovnim sudovima predviđa i trgovački sud, ukoliko to posebnim zakonima nije zadržano za druga nadleštva ili posebne sudove. Ovim zakonom su trgovački sudovi određeni kao sudovi istog stupnja kao i okružni sudovi. Također, usporedo s tim i u okružnim sudovima postojala su trgovačka vijeća. U tom vijeću sudila su dva člana okružnog suda te jedan počasni sudac predložen od strane trgovačke komore, a imenovan na određeno vrijeme od strane tadašnjeg ministra

pravde.

b) Ovaj ustroj vrijedio je sve do završetka II svjetskog rata kada prestaje rad trgovačkih

sudova koje nasljeđuju okružni narodni sudovi i poslije njih Državna arbitraža.

c) Državnoj arbitraži bili su povjereni na rješavanje svi imovinski sporovi između državnih organa, državnih poduzeća, mješovitih poduzeća, poduzeća pod sekvestrom odnosno pod upravom državnih organa, zatim zadružnih organizacija i poduzeća, kao i poduzeća, organizacija, ustanova i društvenih organizacija. Ovi su sporovi bili izuzeti iz nadležnosti redovnih sudova.

Državna arbitraža bila je organizirana po Zakonu o rješavanju imovinskih sporova putem državne arbitraže (1946), a reorganizirana Zakonom o državnoj arbitraži (1947).

Postupak pred državnom arbitražom bio je jednostupanjski. Izuzetno, na inicijativu predsjednika glavne državne arbitraže, predsjednika Savezne kontrolne komisije, Savezne planske komisije, ili Privrednog savjeta vlade FNRJ, Glavna državna arbitraža mogla je ponovno rješavati o svakom sporu. Fizičke osobe su se mogle podvrći nadležnosti državne arbitraže ako je u sporu za čije je rješavanje nadležna državna arbitraža druga strana bila poduzeće ili organ.

Organizacija državne arbitraže bila je slijedeća: glavna državna arbitraža (na osnovu izvanrednog pravnog lijeka rješavala je o odlukama ostalih drž.. arbitraža i bila je nadležna za donošenje uzanci i uputstva o radu državnih arbitraža). Arbitražna vijeća bila su sastavljena od predsjednika vijeća, kao stalnog arbitra, i dva člana stručnjaka iz privrednog djelokruga, odnosno djelatnosti u okvir koje spada spor koji se rješava.

Državna arbitraža je bila obavezna da se pri donošenju odluka rukovodi propisima , uzancama i trgovačkim običajima, vodeći računa o planu i planskim zadacima. Državna arbitraža rukovodila se u svom radu u početku i principom svrhovitosti , u interesu ostvarenja plana, da bi postepeno prihvatila isključivo načelo zakonitost. Pošto su predratni zakonski propisi izgubili pravnu snagu, a pored toga nisu bili primjenljivi na nove odnose između subjekata koji su pripadali sektoru općenarodne imovine, državna arbitraža je stvarala novu praksu. Odlukama Glavne drž. arbitraže

Uvedena je klauzalna odgovornost za naknadu štete po osnovama izvanugovorne odgovornosti; uvedena je neposredna odgovornost osiguratelja osiguraniku po osnovu zakonskog osiguranja; rokovi zastarjelosti skraćeni su na jednu godinu za državni sektor, odnosno na dvije za zadružni; itd.

Praksa glavne drž .arbitraže formulirala je na načelu zakonitosti odnose novog privrednog prava. Takav razvoj je doprinio da je poslije uvođenja novog privrednog sistema državna arbitraža na osnovu Zakona o privrednim sudovima (1954) pretvorena u privredne sudove.

d) Donošenjem Zakona o privrednim sudovima koji je objavljen u Službenom listu FNRJ br. 31 od 28. srpnja 1954. godine. započinje nova organizacija ustroja privrednih sudova., a koji su započeli radom tijekom 1954. godine. Tada započinje radom i Okružni privredni sud u Zagrebu i to preuzimanjem registra privrednih organizacija od okružnog suda i poslova od Državne arbitraže.

Nadležnost

Spomenutim Zakonom o privrednim sudovima, objavljen u Službenom listu FNRJ br. 31 od 28. srpnja 1954. godine ustanovljeni su privredni sudovi kao redovni sudovi za rješavanje sporova i drugih predmeta od značaja za privredu koji su im zakonom stavljeni u nadležnost.

Privredni sudovi su: okružni privredni sudovi, viši privredni sudovi te Vrhovni privredni sud.

Određeno je da privredni sudovi sude: u međusobnim privrednim sporovima i sporovima za naknadu štete u kojima se kao stranke pojavljuju privredne organizacije (poduzeća, radnje i zadruge), zadružne organizacije, ustanove sa samostalnim financiranjem, kao i federacija, narodne republike, autonomne jedinice, kotari, gradovi i općine i njihove ustanove kojim a je priznato svojstvo pravne osobe; sude sve sporove koji se tiču brodova i plovidbe na moru i sporove na koje se primjenjuje pomorsko pravo, osim sporova o prijevozu putnika (pomorski sporovi), sude za privredne prijestupe privrednim organizacijama i odgovornim osobama u tim organizacijama i odgovornim osobama u tim organizacijama; donose odluke o drugim predmetima koji su im zakonom stavljeni u nadležnost.

Privredni sudovi sude i privredne sporove između domaćih pravnih osoba i inozemnih fizičkih ili pravnih osoba, ako nije ugovorena nadležnost izbranog suda.

Zakonom je određeno da se okružni privredni sudovi osnivaju za područje više kotara i gradova.

Zakonom o teritorijalnoj nadležnosti i sjedištima Okružnih privrednih sudova na području NRH (NN br. 61 od 28. 12. 1955. godine) propisana je teritorijalna nadležnost okružnih privrednih sudova.

Spomenutim Zakonom određena je nadležnost Okružnog privrednog suda u Zagrebu i to za područje kotara: Čakovec, Krapina, Sisak, Varaždin i Zagreb. Okružni privredni sudovi temeljem navedenog Zakona bili su dužni započeti radom dana 1. siječnja 1956. godine.

Tijekom narednih godina donošeni su mnogobrojni propisi, zakoni koji su dopunjavali postojeće, tj. mijenjali odredbe o nadležnosti i sjedištima okružnih privrednih sudova.

Međutim, važno je od tih propisa spomenuti Zakon o sudovima, NN br. 3 iz 1994. godine od 14. siječnja 1994. godine koji u članku 13. određuje, između ostalog, da sudbenu vlast u RH obavljaju trgovački sudovi (do tada okružni privredni sudovi).

Zakonom o područjima i sjedištima sudova u RH, NN br. 3 iz 1994. godine od 14. siječnja 1994. godine utvrđena je nadležnost Trgovačkog suda u Zagrebu i to za područja Zagrebačke, Krapinsko-Zagorske i Sisačko-Moslavačke županije te Grada Zagreba.

Kretanje broja sudaca kroz proteklo razdoblje: