Stečajni postupak (općenito)

Stečaj je stanje dubokog poremećaja u poslovanju dužnika. Dok se stečaj ne otvori, pravni subjekt normalno egzistira. No već u prvom trenutku poremećaja u plaćanju dužnikove pravne radnje postaju upitne jer su njegovi vjerovnici i nakon otvaranja stečaja ovlašteni intervenirati u te pravne radnje, ako se one reflektiraju na njihova prava u stečaju. Stoga se pravila stečajnog postupka primjenjuju retroaktivno, na vrijeme kada stečaja još nije otvoren.
Cilj stečajnog postupka propisuje odredba stavka 1. članka 2. Stečajnog zakona (N.N. 44/96 do 82/06, dalje: SZ). Stečajni se postupak provodi radi skupnog namirenja dužnikovih vjerovnika, unovčenjem imovine dužnika i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Cilj stečajnog postupka može biti i provođenje stečajnog plana osobito radi održavanja djelatnosti stečajnog dužnika (stavak 2. članka 2. SZ-a).

Za razliku od ovrhe koja je partikularna, jer se njome namiruju pojedini vjerovnici, a za predmet ima pojedine dijelove imovine dužnika, svrha je stečajnog postupka pronalaženje i ovrha nad cjelokupnom dužnikovom imovinom, te iz te imovine namirenje svih dužnikovih vjerovnika. Zbog toga se stečaj naziva i generalna ovrha. Nadalje, ovrha nema za posljedicu prestanak dužnika. Osim u pojedinim oblicima stečajnog plana u kojima dužnik zadržava svoj pravni subjektivitet jedna je od posljedica stečaja i prestanak stečajnog dužnika pravne osobe.
Okolnost da je dužnik obustavio plaćanje ima za posljedicu ovlaštenje njegovih vjerovnika da radi namirenja svojih tražbina posežu za dužnikovom imovinom te na njoj stječu određena prava. Vjerovnici bliži dužniku, informiraniji ili gospodarski jači bili bi u privilegiranom položaju, jer bi različitim ovršnim radnjama, a prije ostalih vjerovnika, mogli steći prava na dužnikovoj imovini. Da bi se izbjeglo cijepanje imovine dužnika i partikularno namirivanje vjerovnika, u stečajnom se postupku primjenjuje načelo univerzaliteta prema kojem cjelokupna dužnikova imovina služi za namirenje svih dužnikovih vjerovnika.
Kako na sve vjerovnike a zbog različite gospodarske snage ili socijalnog položaja nije jednak utjecaj otvaranja stečajnog postupka, različiti socijalno-politički razlozi dovode do privilegiranja pojedinih vjerovnika na račun drugih. Privilegiranje se postiže razvrstavanjem vjerovnika u isplatne redove. Razvrstavanjem u isplatne redove vjerovnici kasnijeg isplatnog reda namiruju se tek pošto u cjelosti budu namireni vjerovnici prethodnog isplatnog reda. Vjerovnici istog isplatnog reda namiruju se razmjerno (članak 70. stavak 2. SZ-a).
Uobičajeno je da zakonodavstva privilegiraju zaposlenike stečajnog dužnika, različite državne fondove, te državu u odnosu na porezne i druge javne prihode. Prema važećem rješenju SZ-a Republike Hrvatske, u prvi viši isplatni red razvrstane su tražbine zaposlenika i bivših zaposlenika stečajnog dužnika, dok su u drugi tzv. opći isplatni red razvrstane sve ostale tražbine vjerovnika stečajnog dužnika.

Stečajni dužnici

Stečaj se provodi nad pravnim osobama i nad imovinom dužnika pojedinca. Dužnikom pojedincem se u smislu SZ-a smatraju trgovac pojedinac i obrtnik (stavak 1. članka 3. SZ-a). SZ-om su propisane i iznimke od pravila da se stečaj provodi nad svim pravnim osobama.
Tako je stavkom 2. članka 3. SZ-a propisano apsolutno izuzeće određenih osoba od provođenja stečaja. Niti pod kojim uvjetima stečaj se ne može provesti nad: Republikom Hrvatskom, Fondovima koji se financiraju iz proračuna Republike Hrvatske, Mirovinskim i invalidskim fondovima djelatnika, samostalnih gospodarstvenika i individualnih poljoprivrednika, Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, Jedinicama lokalne samouprave i uprave.
Posebni zakoni mogu propisivati apsolutna izuzeća od provođenja stečajnog postupka. Tako je člankom 20. Zakona o šumama propisano je da se nad Poduzećem za šume ne može voditi stečajni postupak.

Od provođenja stečaja relativno su izuzete pravne osobe čija je osnovna djelatnost proizvodnja predmeta naoružanja i vojne opreme, odnosno pružanja usluga Hrvatskoj vojsci. Protiv ovih osoba stečaj se može otvoriti samo uz prethodnu suglasnost Ministarstva obrane. Ministarstvo obrane može dati suglasnost i konkludentnim radnjama. Naime, ukoliko u roku od 30 dana računajući od dana prijema obavijesti o pokretanju prethodnog postupka Ministarstvo ne uskrati suglasnost, smatra se da je suglasnost dana (stavak 3. članka 3. SZ-a).

Stečaj se provodi i nad udrugama (članak 24. stavak 2. Zakona o udrugama - N.N. 88/01, 11/02). Stečajna masa udruge je cjelokupna imovina udruge koja je postojala u vrijeme otvaranja stečaja (arg. iz stavka 24. stavak 1. Zakona o udrugama), te imovina stečena nakon otvaranja stečaja.
Prema stavku 1. članka 28. Zakona o udrugama nadležni ured državne uprave donosi rješenje o prestanku udruge u slučaju:
-odluke nadležnog tijela o prestanku udruge,
-prestanka djelovanja udruge,
-pravomoćne odluke suda kojim je zabranjeno djelovanje udruge,
-stečaja.
Prije nego što se odgovarajuće rješenje dostavi Trgovačkom sudu, nadležno upravno tijelo u postupku likvidacije udruge, utvrđuje da imovina udruge nije dovoljna za namirenje obveza. Na temelju tog rješenja Trgovački sud po službenoj dužnosti i bez provođenja prethodnog postupka nad udrugom otvara stečajni postupak (stavak 5. članka 28. Zakona o udrugama). Daljnji se postupak nad udrugom provodi po odredbama SZ-a.
Zadruga može biti stečajni dužnik (članak 23. stavak 1. toč. 4. Zakona o zadrugama (N.N. 36/95, 67/01 i 12/02). Za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju zadrugari, u skladu sa zakonom i pravilima zadruge (članak 22. stavak 2. Zakona o zadrugama).

Od provođenja stečaja za sada su izuzete fizičke osobe – građani. U većini europskih država stečaj se provodi i nad tom kategorijom dužnika. Upravo većina predmeta na sudovima koji provode stečajni postupak su stečajevi građana. Neodmjereno kreditno zaduživanje ima za posljedicu nemogućnost građanina da servisira dospjela kreditna zaduženja, a onaj dio prihoda izuzet od ovrhe nije dostatan za podmirenje temeljnih potreba. U takvom slučaju stečaj ne služi kao način otpisa dospjelih dugova nego, način reprogramiranja obveza čime se građanima omogućava servisiranje duga uz mogućnost zadovoljenja temeljnih potreba dužnika i njegove obitelji.

Stečajni razlozi

Stečajni su razlozi nesposobnost za plaćanje i prezaduženost (stavak 2. članka 4. SZ-a) Dužnik je nesposoban za plaćanje ako ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele obveze. Smatra se da je dužnik nesposoban za plaćanje ako ima evidentirane nepodmirene obveze kod banke koja za njega obavlja poslove platnog prometa u razdoblju duljem od 60 dana (stavak 3. i 4. članka 4. SZ-a). Dužnik je prezadužen ako njegova imovina ne pokriva postojeće obveze (stavak 8. članka 4. SZ-a).

Stečajna masa

Stečajnu masu predstavlja cjelokupna imovina dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, te imovina koju dužnik stekne tijekom postupka (stavak 1. članka 67. SZ-a). Ovo je tzv. faktična stečajna masa. Kako bi od cjelokupne imovine dužnika u vrijeme otvaranja stečaja nastala stečajna masa u užem smislu, potrebno je iz stečajne mase izlučiti onu imovinu koja nije vlasništvo stečajnog dužnika nego se u stečajnoj masi samo zatekla. Zatim, potrebno je u stečajnu masu vratiti određenu imovinu koja je različitim nedopuštenim pravnim radnjama izašla iz stečajne mase prije otvaranja stečaja.
Za razliku od opće stečajne mase koja služi za namirenje troškova stečajnog postupka i stečajnih vjerovnika (stavak 2. članka 67. SZ-a) posebna stečajna masa služi za namirenje razlučnih vjerovnika (članak 81. SZ-a).

Pravilo da stečajnu masu čini sva imovina stečajnog dužnika vrijedi kod pravnih osoba. U stečajnu masu dužnika pojedinca i obrtnika ne ulazi imovina na kojoj se ne može provesti ovrha u skladu s člankom 70. Ovršnog zakona (N.N. 57/96 do 88/05; dalje OZ). To su: stvari i prava nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i njegove obitelji te stvari i prava potrebne za obavljanje registrirane djelatnosti ako je ta registrirana djelatnost glavni izvor sredstava za život.
Zajednička imovina bračnih drugova dužnika pojedinca i obrtnika također može biti stečajna masa ako se na njegovom dijelu po općim pravilima OZ-a može provesti ovrha. Podjela imovine vrši se izvan stečaja, na zahtjev stečajnog upravitelja.

Posljedice otvaranja stečajnog postupka

Pravne posljedice

Otvaranje stečajnog postupka proizvodi čitav niz pravnih posljedica (glava III. SZ-a). U statusnom smislu, najznačajnija je posljedica što ovlaštenja tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnog upravitelja (članak 89. SZ-a). Za dužnika pojedinca otvaranje stečajnog postupka ima za posljedicu što njegova pravo na upravljanje i raspolaganje imovinom koja ulazi u stečajnu masu prelazi na stečajnog upravitelja (članak 88. SZ-a).
Stečaj suspendira sva upravljačka i osnivačka prava. Iznimno, ako se po završnoj diobi mogu u punom iznosu namiriti tražbine svih stečajnih vjerovnika preostali iznos se predaje svakoj osoba koja ima udjele u dužniku po pravilima likvidacije izvan stečaja (članak 196. SZ-a).
Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju početkom dana kojega je oglas o otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj ploči suda (članak 88. stavak 1. SZ-a)

Prema članku 4. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD) trgovačko društvo je pravna osoba. Trgovačko društvo stječe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar, a gubi to svojstvo brisanjem društava iz sudskog registra (članak 4 ZTD-a).

Članak 4. stavak 2. Zakona o udrugama i za udruge propisuje princip konstitutivnog djelovanja upisa u registar. Udruga pravnu osobnost stječe danom upisa u registar udruga.
Udruga prestaje postojati brisanjem iz registra (stavak 2. članka 33. Zakona o udrugama) i time gubi pravnu osobnost.
Zadruga je pravna osoba (stavak 1. članka 3. Zakona o zadrugama), a to svojstvo stječe upisom u sudski registar (stavak 2. članka 3. Zakona o zadrugama). Prema toč.4. stavka 1. članka 23. Zakona o zadrugama zadruga prestaje u slučaju stečaja.

Rješenje o zaključenju stečajnog postupka dostavlja se nadležnim registrima radi brisanja subjekata nad kojima je proveden stečajni postupak.

Ostale posljedice

Gotovo je postalo pravilo da dužnici prestaju sa obavljanjem djelatnosti i prije donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka. Ako stečajni dužnik nije prestao s obavljanjem djelatnosti njegovi vjerovnici, na izvještajnom ročištu ili kojem kasnijem ročištu odlučuju o nastavku (prestanku) poslovanja dužnika (toč.3. stavka 1. članka 38. e SZ-a).

U vremenu od postanka stečajnog dužnika pa do njegova prestanka, odnosno od započinjanja djelatnosti do prestanka obavljanja te djelatnosti, kod stečajnih dužnika nastaje veliki broj najrazličitijih isprava.
Stečajni je dužnik bio (ili je i nadalje, sve do zaključenja stečajnog postupka) poslodavac. Samo su iz tog pravnog odnosa nastale brojne isprave (npr. personalni dosijei, matične knjige, obrasci M-4, isplatne liste itd.) Pojedini stečajni dužnici su tijekom svog postojanja imali sklopljene ugovore o radu i sa nekoliko desetaka tisuća zaposlenika. Neka od prava iz radnog odnosa prelaze i na nasljednike bivših zaposlenika.
Stečajni dužnici su (ili su bili) sudionici različitih pravnih poslova kod kojih je obveza ispunjenja dužne činidbe bila odgođena. Npr. kod ugovora o prodaji stanova obveza stečajnog dužnika na izdavanje tabularne isprave može dospijevati nakon otvaranja stečajnog postupka, pa čak i nakon zaključenja stečaja. Nadalje, prava iz jamstva (garancije), posebno složenih industrijskih postrojenja, zahtijevaju se najčešće naknadno, nakon ostvarenja uvjeta, a vrijeme ostvarenja tih uvjeta može biti u vrijeme nakon otvaranja stečaja. U slučajevima stečaja banaka dugoročni su krediti ugovoreni najčešće na rokove u kojima zadnji obrok dospijeva duži vremenski period nakon zaključenja stečaja. itd. itd.
Kako stečaj najčešće ima za posljedicu prestanak dužnika, odnosno prestanak obavljanja djelatnosti trgovca pojedinca ili obrtnika, isprave nastale od osnivanja odnosno započinjanja obavljanja djelatnosti pa sve do prestanka postojanja i obavljanja djelatnosti zahtjevaju čuvanje. Posebice, jer se neke od isprava još dugi niz godina odnose na brojne subjekte koji su sa stečajnim dužnikom bili u pravnim odnosima ili su sljednici tih osoba.

Stečajni upravitelj

Stečajnog upravitelja imenuje stečajni sudac u rješenju o otvaranju stečajnog postupka (članak 54. stavak 2. SZ-a). Tijekom stečajnog postupka stečajnog upravitelja kojeg je imenovao stečajni sudac vjerovnici mogu razriješiti i izabrati drugog stečajnog upravitelja (stavak 1. članka 23. SZ-a). Samo u iznimnim slučajevima stečajni sudac je ovlašten uskratiti potvrdu stečajnog upravitelja imenovanog od strane stečajnih vjerovnika (članak 23.stavak 3. SZ-a).
Prilikom primanja dužnosti stečajnom se upravitelju predaje potvrda o imenovanju (stavak 5. članka 22. SZ-a). Iako je predaja Potvrde o imenovanju Zakonom izričito propisana, kao i njen sadržaj Potvrda ima samo simboličko značenje. Temelj upisa u sudskom registru nije potvrda o imenovanju, nego rješenje stečajnog suca o otvaranju stečajnog postupka ili odluka skupštine vjerovnika o razrješenju dosadašnjeg i imenovanju drugog stečajnog upravitelja, te potvrda o imenovanju stečajnog suca (ako je stečajnog upravitelja imenovala skupština).
Stečajni je upravitelj zastupnika dužnika (stavak 3. članka 24. SZ-a).

Iako zastupnik dužnika bez ikavih ograničenja koja bi se upisivala u sudskom registru stečajni je upravitelj dužan pribaviti suglasnost Odbora vjerovnika za pravne radnje od osobite važnosti (stavak 1. članka 159. SZ-a). Odredbama SZ-a nisu propisane pravne radnje od osobite važnosti. Stavkom 2. članka 159. SZ-a primjerice su navedene pravne radnje od posebne važnosti (osobito) za koje je potrebna suglasnost Odbora vjerovnika. Ograničenje iz članka 159. SZ-a ne dira u pravnu valjanost pravne radnje poduzete bez suglasnosti odbora vjerovnika. Poduzimanje takve radnje mimo suglasnosti odbora vjerovnika, imalo bi za posljedicu odgovornost stečajnog upravitelja vjerovnicima za štetu nastalu tom radnjom.

Kao zastupnik stečajnog dužnika stečajni upravitelj ima univerzalne obveze koje proizlaze ne samo iz SZ-a, nego iz posebnih zakona. Npr. ZTD-a, Zakona o računovodstvu, Zakona o bankama itd. itd.

Nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni je upravitelj u skladu sa posebnim zakonima osoba odgovorna za arhivsko i registraturno gradivo bivšeg poslovnog subjekta ili udruge, a sada stečajnog dužnika. Zaključenje stečajnog postupka ne oslobađa dužnosti stečajnog upravitelja vezane uz stečajnog dužnika, jer stečajni upravitelj zastupa stečajnu masu stečajnog dužnika (toč.12. stavak 1. članka 25. SZ-a).