Upravljanje nekretninama i prodaja nekretnina u stečajnom postupku

Zakonom je utvrđeno tko se može smatrati stečajnim dužnikom nad kojim se provodi stečajni postupak, pa se u članku 3. SZ utvrđuje „ da se stečajni postupak može provesti nad pravnom osobom, te nad imovinom dužnika pojedinca.“ Pravne osobe, u pravilu, svoju osobnost stječu upisom u određeni upisnik tako da se u Republici Hrvatskoj ( dalje: RH ) stečajni postupak može provesti protiv svake pravne osobe upisane u sudski registar ili drugi registar i najčešće se stečajni postupci pokreću protiv pravnih osoba upisanih u sudski registar nadležnog trgovačkog suda. Dužnik pojedinac u smislu SZ je obrtnik ili trgovac pojedinac. Naš SZ je dakle ograničio pokretanje stečajnog postupka samo ove dvije vrste fizičkih osoba dok zapadna zakonodavstva dopuštaju provođenje stečajnog postupka i nad potrošačima odnosno nad drugim fizičkim osobama koje obavljaju slobodne djelatnosti.

Obrtnik i trgovac pojedinac su fizičke osobe te se stoga stečajni postupak provodi nad njihovom imovinom. Dok pravne osobe, zaključenjem stečajnog postupka prestaju postojati ( osim zaključenja stečajnog postupka prihvaćanjem i potvrdom stečajnog plana ), fizičke osobe i dalje postoje, ali odgovaraju neograničeno svojom budućom imovinom stečajnim vjerovnicima i nakon zaključenja stečajnog postupka nad onom imovinom koju su imali u trenutku otvaranja stečajnog postupka ili stekli tijekom stečajnog postupka.

Razlučiti nad kojim se dužnikom može otvoriti stečajni postupak je bitno radi utvrđivanja tko je imovinom dužnika mogao upravljati prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a tko nakon podnošenja prijedloga, te tko je ovlašten unovčavati imovinu.

Jednostavnom odredbom članka 2. SZ koja glasi „ stečajni postupak se provodi radi skupnog namirenja vjerovnika stečajnog dužnika, unovčenjem imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima“, određen je cilj i svrha stečajnog postupka koji se još može nazvati i „ generalna ovrha. „ Stečajni postupak ima i podredni cilj odnosno svrhu koji je uređen stavkom 2. članka 2. SZ a to je provođenje stečajnog plana radi uređivanja pravnog položaja dužnika i njegova odnosa prema vjerovnicima, a osobito radi održavanja njegove djelatnosti. Stečajni postupak radi namirenja vjerovnika podjelom prikupljenih sredstava završava brisanjem pravne osobe iz sudskog ili drugog registra, dok stečajni postupak koji se završava prihvaćanjem stečajnog plana ima za cilj oživljenja djelatnosti dužnika. Vjerojatno zbog vremena u kojem živimo, prelaska iz socijalizma u kapitalizam, naš zakonodavac je dao prednost prvom cilju, da bi iz pravnog prometa i sudjelovanja na tržištu bili uklonjeni dužnici koji su nesposobni za plaćanje ili prezaduženi i tako se kroz stečajni postupak pokušalo intervenirati u gospodarstvo.

Cilj i svrha stečajnog postupka ostvaruje se: unovčenjem imovine dužnika i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima koji se namiruju skupno. Upravo iz naziva „skupno namirenje“ proizlazi da se svaki stečajni vjerovnik mora moći namiriti u stečajnom postupku u onoj skupini vjerovnika u koju je razvrstan prema svom statusu: razlučni vjerovnici, vjerovnici stečajne mase, stečajni vjerovnici.

Da bi se ostvario cilj stečajnog postupka valja najprije utvrditi koju imovinu ima stečajni dužnik, a koja imovina ulazi u stečajnu masu iz koje se namiruju vjerovnici. „ Stečajna masa obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, te imovina koju on stekne tijekom cijelog stečajnog postupka“ ( čl. 67. SZ ). Ovdje treba razlučiti što se za pojedinog dužnika smatra cjelokupna imovina.

Cjelokupna imovina:

• društva kapitala ( dioničkog društva, društva s ograničenom odgovornošću) je imovina tog društva, a ne imovina dioničara odnosno članova društva, jer članovi društva ne odgovaraju za obveze društva ( čl. 10 . Zakona o trgovačkim društvima),
• društva osoba ( javnog trgovačkog društva) je imovina tog društva i imovina svakog člana kao fizičke osobe jer odgovaraju vjerovnicima cjelokupnom svojom imovinom. Isto se odnosi i na obrtnika i trgovca pojedinca koji vjerovnicima odgovaraju, u slučaju stečaja, cjelokupnom svojom osobnom imovinom osim onom izuzetom od ovrhe kao fizičke osobe,
• društva osoba ( komanditnog društva ) je imovina društva i komplementara jer on odgovara vjerovnicima cjelokupnom svojom imovinom.

Općenito, bi sadržaj imovine stečajnog dužnika bile: nekretnine,
pokretnine, prava odnosno potraživanja. Popis te imovine sastavlja stečajni upravitelj i predočava ga vjerovnicima prije općeg ispitnog ročišta i izvještajnog ročišta, ali su popis imovine putem dostave prokaznog popisa imovine dužni dostaviti i članovi uprave društva odnosno dužnik pojedinac kod podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili tijekom prethodnog postupka.

Kako i tko upravlja imovinom dužnika pa tako i nekretninama određuje SZ. Prodaja imovine pa tako i nekretnina zavisi od statusa tih nekretnina odnosno stvarnog prava i ograničenju tog prava.