Stečajna masa stečajnog dužnika

Pojam stečajne mase

Odredba članka 67. st. 1.SZ daje definiciju stečajne mase pa kaže „ stečajna masa obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, te imovinu koju on stekne tijekom stečajnog postupka.“ Dakle, ovom odredbom se određuje obim stečajne mase bez obzira da li se radi o dužniku pojedincu ili pravnoj osobi. Međutim, dok kod dužnika pravne osobe nema odredbe o izuzimanju određene imovine koja ulazi u stečajnu masu, kod dužnika pojedinca je iz stečajne mase izuzeta imovina na kojoj se ovrha protiv tog dužnika ne bi mogla provesti, kad on ne bi bio trgovac pojedinac ili obrtnik.

Pod imovinom se podrazumijeva samo dužnikova aktiva: novčana sredstva, stvari, tražbine i druga prava, dok se pasivom nazivaju stečajne tražbine dužnika, koju dužnik ima: a) u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, te b) stekne tijekom stečajnog postupka. Odmah po uvođenju u dužnost stečajni upravitelj treba napraviti dva popisa: jedno je popis aktive (popis imovine), a drugo je popis pasive (popis vjerovnika). Popis imovine odnosno predmeta stečajne mase (aktive) sadrži cjelokupnu imovinu dužnika i to tako da se za svaki predmet navede i njegova pojedinačna vrijednost. Popis vjerovnika sadrži popis svih vjerovnika za koje je kao takve stečajni upravitelj saznao iz poslovnih knjiga i dokumentacije zatečene kod dužnika ili na drugi način. Nakon što sastavi ova dva popisa, stečajni upravitelj je dužan napraviti sustavni pregled imovine i obveza u kojem će se navesti i usporediti predmeti stečajne mase i dužnikove obveze, te njihova procjena. Dakle, utvrđivanje stečajne mase odnosno imovine koja ulazi u stečajnu masu, je obveza stečajnog upravitelja koji to utvrđenje vrši putem gore navedenih popisa i predočenjem popisa i pregleda imovine i obveza svim vjerovnicima u stečajnom postupku, a posebno stečajnim vjerovnicima osam dana prije održavanja izvještajnog ročišta.

U pravnoj teoriji stečajna masa se dijeli na:

a) faktično i pravno značenje stečajne mase s obzirom na imovinu koja ulazi u stečajnu masu i

b) na opću i posebnu stečajnu masu s obzirom na svrhu kojoj stečajna masa služi.

Faktično značenje stečajne mase je stanje stečajne mase kakva ona stvarno je u trenutku otvaranja stečajnog postupka pa i tijekom stečajnog postupka. Ona obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka za koju dužnik tvrdi da je njegova imovina.

Pravno značenje stečajne mase je stečajna masa kakva bi ona prema zakonu trebala biti, kada se iz nje izluči sva ona imovina koja u nju ne spada i kada se u nju vrati sve ono što je pobojnim radnjama iz nje otuđeno ili napušteno.

Stečajna masa služi namirenju troškova stečajnog postupka, te namirenju tražbina vjerovnika stečajnog dužnika odnosno tražbina čije je namirenje osigurano određenim pravima na imovini dužnika. Iz ove definicije proizlazi da možemo govoriti o općoj stečajnoj masi koja obuhvaća svu dužnikovu imovinu u pravnom značenju koju on ima u trenutku otvaranja stečajnog postupka ili stekne tijekom stečajnog postupka, koja služi skupnom namirenju svih vjerovnika stečajnog dužnika (vjerovnika stečajne mase, stečajnih vjerovnika i razlučnih vjerovnika). Međutim unutar te opće stečajne mase nalazi se imovina na kojoj su pojedini vjerovnici stekli razlučno pravo odnosno pravo odvojenog namirenja od ostalih stečajnih vjerovnika i vjerovnika stečajne mase. Stvari koje služe prvenstveno namirenju razlučnih vjerovnika čine posebnu stečajnu masu. Ostatak te posebne mase koji preostane nakon potpunog namirenja razlučnog vjerovnika ulazi u opću stečajnu masu iz koje se namiruju vjerovnici stečajnog postupka (troškovi postupka) i stečajni vjerovnici.

Imovina koja ulazi u stečajnu masu

Da bi se ostvario cilj stečajnog postupka valja najprije utvrditi koju imovinu ima stečajni dužnik, a koja imovina ulazi u stečajnu masu iz koje se namiruju vjerovnici. Stečajna masa obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, te imovina koju on stekne tijekom cijelog stečajnog postupka. Ovdje treba razlučiti što se za pojedinog dužnika, pravnu osobu smatra cjelokupnom imovinom.

Cjelokupna imovina:

• društva kapitala (dioničkog društva, društva s ograničenom odgovornošću) je imovina tog društva, a ne imovina dioničara odnosno članova društva, jer članovi društva ne odgovaraju za obveze društva (čl. 10 . Zakona o trgovačkim društvima),
• društva osoba (javnog trgovačkog društva) je imovina tog društva i imovina svakog člana kao fizičke osobe jer odgovaraju vjerovnicima cjelokupnom svojom imovinom. Isto se odnosi i na obrtnika i trgovca pojedinca koji vjerovnicima odgovaraju, u slučaju stečaja, cjelokupnom svojom osobnom imovinom osim onom izuzetom od ovrhe kao fizičke osobe,
• društva osoba (komanditnog društva) je imovina društva i komplementara jer on odgovara vjerovnicima cjelokupnom svojom imovinom.

SZ samo određuje da je stečajna masa cjelokupna imovina stečajnog dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka odnosno imovina koju dužnik stekne tijekom stečajnog postupka, ali ne daje jasan odgovor što sve čini imovinu dužnika. Stoga bi se kao definicija imovine mogla koristiti definicija u gospodarskom smislu, da je imovina skup dobara koja pripadaju jednom subjektu. Isto tako bi se za tumačenje što je imovina stečajnog dužnika kao pravne osobe posebice društva mogla koristiti definicija izvedena iz odredbi Zakona o trgovačkim društvima. Imovinu društva čine: novac, stvari ili prava koje je član društva prilikom osnivanja društva unio kao ulog u kapital društva da bi tim ulogom stekao člansko pravo u društvu; novac stvari ili prava koje je član društva unio u društvo radi povećanja temeljnog kapitala društva. To bi bila imovina koju su članovi društva unijeli u temeljni kapital društva pri osnivanju društva ili povećanju temeljnog kapitala, ali društvo može steći imovinu i samo, bez unosa uloga od strane članova društva, u tijeku svog poslovanja a koja imovina ne mora biti sastavni dio temeljnog kapitala.

Imovina stečajnog dužnika se može sastojati od: dugotrajne i kratkotrajne imovine. Dugotrajnu imovinu možemo podijeliti na: dugotrajnu nematerijalnu imovinu, dugotrajnu materijalnu imovinu i financijsku imovinu.

Dugotrajna nematerijalna imovina nema fizički, materijalni oblik već je to ona imovina od koje se očekuje buduća ekonomska korist za društvo (licence, franšize, patenti, koncesije, zaštitni znaci i sl.)

Dugotrajna materijalna imovina je imovina koja obuhvaća onaj dio materijalne imovine koju dužnik posjeduje, kojom posluje, odnosno koju upotrebljava (zemljište, šume, građevinski objekti, strojevi, sredstva, stambene zgrade, stanovi i sl).

Financijska imovina su financijska ulaganja kojima se ostvaruje neka korist.

Kratkotrajnu imovinu (obrtna sredstva) čine: zalihe, potraživanja, vrijednosni papiri, novac u banci i blagajni.

Imovina koja ulazi u stečajnu masu može biti zatečena kod samog dužnika prilikom otvaranja stečajnog postupka; može biti u posjedu trećih osoba; može biti predmet spora u nekom parničnom postupku; može biti predmet ovrhe ili osiguranja i sl. Stečajni upravitelj dužan je nakon otvaranja stečajnog postupka uzeti u posjed cjelokupnu imovinu stečajnog dužnika i njome upravljati. Ako se predmeti koji ulaze u stečajnu masu nalaze u posjedu kod trećih osoba, stečajni upravitelj će predložiti stečajnom sucu da naredi trećim osobama predaju tih stvari. Ako se oko imovine koja ulazi u stečajnu masu vodi parnica ili arbitražni postupak, stečajni upravitelj preuzet će parnicu odnosno postupak u ime i za račun dužnika. Postupci ovrhe i osiguranja koji su u tijeku se prekidaju. O toj imovini bit će riječi u poglavlju vezanom za ovrhu na stečajnoj masi.

Zaštita imovine dužnika u prethodnom postupku

Prethodni postupak je postupak koji prethodi otvaranju stečaja nad dužnikom ili
odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. U tom postupku se utvrđuje postojanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka i stečajni sudac po službenoj dužnosti utvrđuje sve činjenice koje su od važnosti za stečajni postupak. Radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze. Od trenutka donošenja rješenja o pokretanju prethodnog postupka do trenutka odlučivanja o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka, vremenski može proći tri ili iznimno i više mjeseci. Rješenje o pokretanju prethodnog postupka se javno ne objavljuje pa treće osobe i svi vjerovnici dužnika nemaju saznanje da je podnesen prijedlog za otvaranje stečaja nad dužnikom. Uprava dužnika pravne osobe odnosno sam dužnik pojedinac nema ograničenja za raspolaganje imovinom dužnika, a u sudskom registru su članovi uprave društva pravne osobe upisani kao ovlaštene osobe za zastupanje i vođenje poslova dužnika.

U prethodnom postupku još nemamo stečajnu masu jer se ista formira nakon otvaranja stečajnog postupka, ali imamo imovinu dužnika koja će nakon otvaranja stečajnog postupka ući u stečajnu masu. Takvu imovinu valja zaštititi od raspolaganja nesavjesnog dužnika, pa je stečajni sudac ovlašten odrediti mjere koje smatra potrebnim kako bi se spriječilo da do donošenja odluke o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka ne nastupe takve promjene imovinskog položaja dužnika koje bi za vjerovnike mogle biti nepovoljne.

Stečajni sudac će mjere odrediti u rješenju o pokretanju prethodnog postupka ili naknadnim rješenjem na prijedlog predlagatelja otvaranja stečaja ili po službenoj dužnosti. U pravnoj praksi su se kao najučinkovitije mjere u ovom dijelu stečajnog postupka, pokazale: imenovanje privremenog stečajnog upravitelja i zabrana raspolaganja imovinom dužnika. Ove dvije mjere, kada se odrede istovremeno upisuju se u sudski registar i zemljišne knjige , te se objavljuju u Narodnim novinama i na taj način se onemogućava dužniku osobno odnosno njegovim organima upravljanja, opterećenje ili otuđenje imovine kojom se mogu namiriti samo vjerovnici stečajnog dužnika i to po načelu prioriteta i razmjernog namirenja.

Stečajna masa u otvorenom stečajnom postupku – opća i posebna

Donošenjem rješenja o otvaranju stečajnog postupka i preuzimanjem u posjed cjelokupne imovine stečajnog dužnika od strane stečajnog upravitelja, stječu se uvjeti za utvrđivanje stečajne mase. Rekli smo da se stečajna masa utvrđuje pregledom poslovne dokumentacije stečajnog dužnika, pregledom koje se sastavljaju popisi imovine i vjerovnika i izrađuje pregled imovine i obveza.

Stečajnu masu čini cjelokupna imovina stečajnog dužnika. Sva ta imovina služi namirenju troškova stečajnog postupka, te namirenju tražbina vjerovnika odnosno tražbina čije je namirenje osigurano određenim pravima na imovini dužnika. Namirenje vjerovnika se provodi na način da se imovina koja je ušla u stečajnu masu unovči i prikupljena sredstva podijele vjerovnicima. Iz odredbe čl. 2. SZ jasno proizlazi da se vjerovnicima mogu podijeliti samo novčani iznosi tražbina koje su im utvrđene na općem ili posebnom ispitnom ročištu.

Sve se stečajne tražbine pretvaraju u novčane i isplaćuju u novcu, a u novac se mogu pretvoriti samo imovinsko- pravne obveze. Stoga je SZ odredio da se nenovčane tražbine ili one čiji je novčani iznos neodređen, ističu u novčanoj vrijednosti na koju se mogu procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Ostale obveze vezane za izlučna prava odnosno obveze koje nisu imovinsko- pravne prirode, izlučni vjerovnik može ostvarivati zasebnom tužbom izvan stečajnog postupka.

Svrha formiranja stečajne mase je utvrđenje koja to sva imovina pripada dužniku, unovčenjem koje se osiguravaju novčana sredstava i tim novčanim sredstvima namiruju vjerovnici stečajnog dužnika.

Vjerovnici stečajnog dužnika pravne osobe su: razlučni vjerovnik, vjerovnik stečajne mase i stečajni vjerovnik. Osobni vjerovnici stečajnog dužnika (stečajni vjerovnici) imaju se pravo namiriti iz opće stečajne mase. To su oni vjerovnici kojima dužnik ne odgovara samo vrijednošću određene stvari, kao vlasnik te stvari zato što su oni na toj stvari stekli razlučno pravo, nego im odgovara i osobno čitavom svojom imovinom. Pored stečajnih vjerovnika iz opće stečajne mase se namiruju i vjerovnici stečajne mase a to su vjerovnici s osnova troškova stečajnog postupka i ostale obveze stečajne mase.

Namirenje stečajnih vjerovnika i vjerovnika stečajne mase može započeti tek pritjecanjem gotovinskih sredstava. Stečajni upravitelj je dužan bez odgode odmah nakon izvještajnog ročišta unovčiti imovinu koja ulazi u stečajnu masu prema odlukama skupštine vjerovnika. Iz stečajne mase koju nakon unovčenja imovine čine novčana sredstva, najprije se namiruju troškovi stečajnog postupka i ostale obveze stečajne mase, pa tek onda stečajni vjerovnici. Za namirenje vjerovnika stečajne mase, dovoljno je da vjerovnik podnese zahtjev za namirenje ili to učini sam stečajni upravitelj po službenog dužnosti. Odluku o namirenju ovih vjerovnika donosi stečajni sudac u obliku rješenja na koje se može uložiti žalba. U slučaju da se vjerovniku stečajne mase ne priznaju tražbine u stečajnom postupku, on je ovlašten podnijeti tužbu sudu s kondemnatronim tužbenim zahtjevom, a stečajni je upravitelj dužan osigurati sredstva koja potražuje vjerovnik stečajne mase u slučaju uspjeha u parnici.

Posebnu stečajnu masu čini imovina na koju polažu pravo razlučni vjerovnici. To su oni vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javne knjige; vjerovnici koji imaju kakvo založno pravo koje nije upisano u zemljišnim knjigama te vjerovnici koji su s njima izjednačeni po članku 82. SZ. Razlučni vjerovnici se također namiruju u novcu nakon što se stvar koja je predmet razlučnog prava unovči. Unovčenje nekretnina na kojima postoji razlučno pravo vrši se po pravilima ovrhe na nekretnini neovisno da li prodaju stvari vrši općinski ili trgovački sud. Unovčenje pokretnina na kojima postoji razlučno pravo unovčit će stečajni upravitelj ili sam razlučni vjerovnik zavisno tko predmet drži u posjedu. Ako prodaju vrši stečajni upravitelj mora primjenjivati pravila ovrhe ili prodaju vršiti slobodnom pogodbom.

Iz kupovnine ostvarene prodajom predmeta na kojem postoji razlučno pravo, najprije se namiruju troškovi utvrđenja tražbine i unovčenja iste, a zatim se rješenjem o namirenju namiruje razlučni vjerovnik.

Stečajna masa nakon zaključenja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom

Stečajna masa je zajednički naziv za cjelokupnu imovinu stečajnog dužnika koja se u tijeku stečajnog postupka treba unovčiti. Gotovinskim sredstvima (novcem) ostvarenim prodajom imovine dužnika trebaju se namiriti vjerovnici stečajnog dužnika (razlučni vjerovnik, vjerovnik stečajne mase, stečajni vjerovnik).

Razlučni vjerovnik namiruje se iz kupovnine ostvarene prodajom stvari dužnika na kojoj je ostvario razlučno pravo. Dakle, isto se namiruje putem isplate novčanog iznosa njegove tražbine.

Vjerovnik stečajne mase (troškovi stečajnog postupka i ostale obveze stečajne mase) namiruju se isplatom novčanog iznosa svoje tražbine utvrđenog u rješenju stečajnog suca. Ako bi pravo vjerovnika stečajne mase na isplatu tražbine bilo povrijeđeno uskratom odobrenja isplate od strane stečajnog suca, tužbenim zahtjevom na isplatu ( kondemnatornim tužbenim zahtjevom) ovaj vjerovnik može ostvariti svoje pravo u parničnom postupku. Po pravomoćnosti presude vjerovnik ima pravo na ovrhu na općoj stečajnoj masi.

Tek nakon što se namire ili osiguraju vjerovnici stečajne mase, mogu se namirivati stečajni vjerovnici. Stečajni vjerovnici se namiruju putem instituta dioba (djelomična, završna i naknada) na temelju pravomoćnih diobenih popisa. Završnoj diobi, dakle, diobi koja prethodi zaključenju stečaja pristupa se nakon pravomoćnosti završnog diobenog popisa koji sadrži popis svih tražbina koje se namiruju pri završnoj diobi i nisu osporene, kao i popis osporenih tražbina za koja se osiguravaju sredstva, pri zaključenju stečaja, te uvjetne tražbine.

U stečajnom postupku, pored niz drugih načela, primjenjuju se i na načelo hitnosti i načelo ekonomičnosti. Načelo hitnosti određuje da je stečajni postupak hitan. To znači da se s provođenjima istog ne smije odugovlačiti, jer se namirenje tražbina može obezvrijediti tijekom niz godina u kojem stečajni postupak traje. Načelo ekonomičnosti u stečajnom postupku sadržano je u čl. 63., 203., 204. te 192. SZ i isto znači da se stečajni postupak vodi radi namirenja vjerovnika, s postizanjem što manjih troškova postupka u što kraćem vremenskom trajanju. Drugim riječima ako stečajni dužnik nema imovine iz koje bi se namirili njegovi vjerovnici, stečaj će se odmah otvoriti i zaključiti odnosno obustaviti i zaključiti. Ako stečajni dužnik ima imovine koja ulazi u stečajnu masu, stečajni upravitelj ima obvezu odmah pristupiti unovčenju iste, osigurati gotovinska sredstva i vršiti namirenje stečajnih vjerovnika putem dioba. Čl. 183. SZ jasno određuje da se namirenju vjerovnika pristupa prema pritjecanju gotovinskih sredstava, a članak 192, uređuje da se završnoj diobi (koja prethodi zaključenju stečaja) pristupa čim se okonča unovčenje stečajne mase.

U idealnom slučaju bi trebalo u vrlo kratkom roku (od godinu i pol dana od održavanja izvještajnog ročišta) unovčiti svu imovinu dužnika, ali naravno da je to u stvarnom životu teško ostvarivo. Nije sporno da se stečajni postupak neće zaključivati ako postoji imovina koja se može unovčiti u razumnom roku kao što su pokretnine i nekretnine na kojima ne postoji razlučno pravo. Nekretnine na kojima postoji razlučno pravo prodaju se po pravilima ovrhe na nekretnini. Prema pravilima SZ na dispoziciji je razlučnog vjerovnika pokrenuti postupak ovrhe na općinskom sudu ili prodaju prepustiti trgovačkom sudu u stečajnom postupku. Imovina stečajnog dužnika opterećena razlučnim pravom je stečajna masa i to posebni dio stečajne mase iz koje se najprije u cijelosti namiruje razlučni vjerovnik. Ako se prodaja razlučnog prava, po prijedlogu razlučnog vjerovnika, provodi na općinskom sudu, postupak ovrhe može trajati niz godina (kao što je slučaj ovrhe na nekretnini stečajnog dužnika Name d.d. u stečaju koja ovrha traje od 1999. god. na Općinskom sudu u Zagrebu i još nije završena), pa nezaključenje stečaja, ako je to jedina preostala imovina koja se treba unovčiti, stvara velike troškove stečajnog postupka koji ide na teret stečajnih vjerovnika i umanjuje njihov postotak namirenja.

Stečajnu masu čine i potraživanja iz parnica koje su bile u tijeku prije otvaranja stečajnog postupaka i koje su pokrenute nakon otvaranja stečajnog postupka bez obzira nalazi li se stečajni dužnik na aktivnoj ili pasivnoj strani u tom postupku. Ako se radi o tužbama pokrenutim radi osporenih tražbina, tražbine trebaju biti osigurane pri zaključenju stečaja pa nema razloga da se čeka završetak parničnog postupka da bi se namirili vjerovnici osporenih tražbina. Ako se radi o drugoj vrsti tužbi (pobijanje pravnih radnji i sl) isto tako nema zapreke da se stečajni postupak zaključi, a parnični postupak nastavi voditi sa stečajnom masom kao strankom u postupku.

Drugim riječima, stečajni postupak se zaključuje kada u razumno vrijeme više nema gotovinskih sredstava iz kojih bi se namirili stečajni vjerovnici odnosno kada se unovči gotova sva imovina dužnika koja se u razumnom roku može unovčiti. Koje je to razumno vrijeme i koji je to razumni rok utvrđivat će se od slučaja do slučaja vodeći se načelom hitnosti i ekonomičnosti stečajnog postupka.

I nakon zaključenja stečajnog postupka postoji stečajna masa koju čine: a) gotovinska sredstva koja su rezervirana za namirenje tražbina pojedinih vjerovnika stečajne mase ili stečajnih vjerovnika, b) sredstva rezervirana za osiguranje troškova postupaka koji se vode nakon zaključenja stečaja, te c) preostala neunovčena imovina dužnika (tražbine iz parničnih postupaka u tijeku, sredstva koja može dostaviti općinski sud nakon što unovči nekretnine na kojima postoji razlučno pravo razlučnog vjerovnika, pravo iz hipoteke koju ima stečajni dužnik kao razlučni vjerovnik na imovini trećih osoba i sl.)