Procesne pretpostavke, stranačka i parnična sposobnost stečajne mase

Procesne pretpostavke

Procesne pretpostavke su okolnosti od čijeg postojanja zavisi dopustivost pokretanja parničnog postupka, raspravljanje u parnici i donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pretpostavke koje se tiču stranaka su: postojanje stranaka i njihova stranačka sposobnost; parnična sposobnost stranaka; uredno zastupanje stranaka; procesno ovlaštenje za vođenje parnice; pravni interes za traženje pravne zaštite određenog sadržaja.

U svjetlu kriterija vezanih za procesne pretpostavke analizirat ćemo što se događa s dužnikom pravnom osobom nakon što se nad njom otvori stečajni postupak, posebno kakav je status stečajne mase tog stečajnog dužnika, nakon što se zaključi stečajni postupak.

Stečaj se u načelu, može otvoriti i provesti nad svakom pravnom osobom. Izuzetak su pravne osobe nad kojima se prema SZ uopće ne može provesti stečaj ( Republika Hrvatska, fondovi koji se financiraju iz proračuna, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, mirovinski i invalidski fondovi djelatnika, samostalnih gospodarstvenika i individualnih poljoprivrednika, te jedinice lokalne samouprave i uprave), te pravne osobe nad kojima se stečaj može otvoriti samo uz prethodnu suglasnost Ministarstva obrane ( pravna osoba se bavi proizvodnjom predmeta naoružanja i vojne opreme odnosno pružanja usluge Hrvatskoj vojsci).

Pravna osoba, prema pravnom shvaćanju, je poslovno sposobna, te joj je priznata parnična sposobnost. Pravne osobe u parnici zastupaju njihovi zastupnici imenovani temeljem akta o osnivanju pravne osobe ( statuta, društvenog ugovora, ugovora itd.) od strane nadležnog tijela pravne osobe ili osobe imenovane temeljem zakona. Otvaranjem stečajnog postupka stečajni dužnik gubi poslovnu, parničnu sposobnost koju je imao prije otvaranja stečaja jer prava tijela dužnika prestaju ( zakonskog zastupnika ) i prelaze na stečajnog upravitelja. Dakle, stečajnog dužnika u parnici i u drugim postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ( u daljnjem tekstu ZPP ), zastupa stečajni upravitelj kao zakonski zastupnik sui generis .

Otvaranje stečajnog postupka upisuje se odmah u sudski registar ili drugi upisnik pravne osobe te se uz tvrtku ili naziv dužnika dodaje oznaka „ u stečaju“, dok se pod upravu odnosno tijelo koje zastupa pravnu osobu, upisuje stečajni upravitelj. Zaključenjem stečajnog postupka nad dužnikom, dužnik se briše iz sudskog ili drugog registra i time prestaje postojati kao pravna osoba sa specifičnom parničnom sposobnosti.

Međutim, formalnim zaključenjem stečajnog postupka, donošenjem rješenja o zaključenju stečajnog postupka ne završavaju radnje u stečaju koje valja obaviti nakon formalnog zaključenja stečaja, pa i brisanja dužnika iz sudskog ili drugog registra.

Stečajni postupak je posebni izvanparnični postupak u kojem se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o parničnom postupku u nedostatku Zakona o izvanparničnom postupku. Stoga, stečajni postupak nikako ne treba poistovjećivati s parničnim postupkom koji kada završava zaključenjem glavne rasprave, onda se smatra da je postupak pred prvostupanjskim sudom završen. Stečajnom upravitelju kao specifičnom zakonskom zastupniku stečajnog dužnika još ne prestaje dužnost. Stoga valja analizirati imenovanje stečajnog upravitelj i njegovo stupanje na dužnost.

Stečajni upravitelj kao zakonski zastupnik sui generis

Stečajni upravitelj se imenuje rješenjem o otvaranju stečajnog postupka , ali stupa na dužnost kada pred stečajnim sucem da izjavu da će savjesno, držeći se Ustava, zakona i pravnog poretka Republike Hrvatske, obavljati svoju dužnost. Tom se prilikom stečajnom upravitelju predaje potvrda o imenovanju u kojoj se navodi da je rješenjem o otvaranju stečajnog postupka, imenovan stečajnim upraviteljem određenog stečajnog dužnika. Dakle, početak obavljanja dužnosti stečajnog upravitelja vezan je za dan i trenutak davanja izjave pred stečajnim sucem, da prihvaća biti stečajnim upraviteljem određenog stečajnog dužnika.

Ako stečajni vjerovnici, na prvom ili kojem kasnijem ročištu imenuju novog stečajnog upravitelja, umjesto onog kojeg je u rješenju o otvaranju stečajnog postupka imenovao stečajni sudac, novoimenovanom stečajnom upravitelju isprava o imenovanju će se predati nakon što da izjavu da će savjesno obavljati svoju dužnost. Raniji stečajni upravitelj dužan je izvršiti predaju svoje dužnosti novom stečajnom upravitelju u roku od tri dana i tada je dužan predati ispravu o svom imenovanju. Novoimenovani stečajni upravitelj preuzima dužnost nakon što da izjavu da će savjesno obavljati svoju dužnost, a ranijem stečajnom upravitelju , po sili zakona, prestaju ovlasti stečajnog upravitelja, neovisno o činjenici, da li je predao ili nije predao izjavu o svom ranijem imenovanju. Žalba protiv rješenja ne zadržava ovrhu rješenja o razrješenju i imenovanju stečajnih upravitelja.

Ovlast za razrješenje stečajnog upravitelja imenovanog u rješenju o otvaranju stečajnog postupka, pored skupštine vjerovnika, ima stečajni sudac i to iz razloga: a) ako stečajni upravitelj nije unovčio imovinu koja ulazi u stečajnu masu godinu i pol dana od dana održavanja izvještajnog ročišta odnosno od prestanka poslovanja dužnika ako je odlučeno da dužnik privremeno nastavlja poslovanje, osim ako unovčenje nije bilo moguće radi vođenja upravnog ili sudskog postupka koji je prethodno pitanje za završetak stečajnog postupka i b) ako stečajni upravitelj svoju dužnost ne obavlja uspješno ili iz drugih važnih razloga. Stečajni sudac može razriješiti stečajnog upravitelja: po službenoj dužnosti; na zahtjev odbora vjerovnika ili skupštine vjerovnika.

Zajedno s razrješenjem ranijeg stečajnog upravitelja, stečajni sudac donosi i rješenje o imenovanju novog stečajnog upravitelja i predaje potvrdu o imenovanju novom stečajnom upravitelju prilikom preuzimanja njegove dužnosti, davanjem izjave da će savjesno u skladu s Ustavom i zakonom obavljati svoju dužnost.

Za razliku od Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji gdje je bilo određeno da će stečajno vijeće razriješiti stečajnog upravitelja nakon što zaključi stečajni postupak i razmotri završno izvješće stečajnog upravitelja , SZ ne predviđa razrješenje dužnosti stečajnog upravitelja zaključenjem stečaja. Ako znamo da se vršenje poslova stečajnog upravitelja sastoji od dvije radnje: a ) imenovanja i b) preuzimanja dužnosti, proizlazi da se stečajni upravitelj imenuje trajno odnosno do završetka dužnosti. Stupanje na dužnost vezano je davanjem izjave pred stečajnim sucem o preuzimanju te dužnosti. Završetkom dužnosti ne ukida se odluka o njegovom imenovanju niti se stečajni upravitelj razrješava, već on i dalje ostaje imenovani stečajni upravitelj u određenom stečajnom postupku, ali mu prestaje dužnost vršenja poslova stečajnog upravitelja u tom trenutku. Ovo iz razloga što poslovi stečajnog upravitelja, zaključenjem stečaja ne prestaju, a on je između ostalog, ovlašten nakon zaključenja stečaja predložiti nastavak postupka radi naknadne diobe .

Kada bi, dakle, stečajnom upravitelju prestala dužnost? Odgovor na to pitanje proizlazi iz članka 25. SZ u kojem su opisane dužnosti stečajnog upravitelja. Prema navedenoj odredbi, dužnost stečajnog upravitelja je između ostalog:

• brinuti se o ostvarivanju tražbine dužnika ( ako imamo parnicu u kojoj je dužnik tužitelj, a stečajni postupak je zaključen jer je unovčena sva raspoloživa imovina, stečajni upravitelj nastavlja zastupati dužnika u toj parnici),
• unovčiti odnosno naplatiti s pažnjom dobrog gospodara stvari i prava dužnika koja ulaze u stečajnu masu ( kod istovremenog otvaranja i zaključenja stečaja jer dužnik nema imovine niti za namirenje troškova prethodnog postupka, kod obustave i zaključenja stečaja zbog nedostatnosti stečajne mase za namirenje troškova stečajnog postupka ),
• izvršiti naknadne isplate vjerovnika ( ako je stečajni upravitelj valjano sastavio završni popis u koji je uvrstio i osporene tražbine o kojima se vodi parnica, tada i on i stečajni sudac imaju saznanje da mu dužnost ne prestaje, nego će prestati kada naknadnom diobom izvrši isplate tražbina stečajnim vjerovnicima),
• nakon zaključenja stečaja zastupati stečajnu masu.

Iz svega navedenog proizlazi da stečajnom upravitelju ne prestaje dužnost zaključenjem stečaja, ako je dužan još obaviti dužnosti koje proizlaze iz navedenih odredbi SZ.
Dužnost mu prestaje tek kada unovči svu stečajnu masu i namiri sve vjerovnike koje se iz te mase mogu namiriti.

Parnična i stranačka sposobnost

Pravnu osobu u stečaju (do zaključenja) stečajnog postupak i brisanja iz odgovarajućeg upisnika, zastupa stečajni upravitelj prema čl 24 SZ. Međutim, i nakon zaključenja stečajnog postupka i brisanjem dužnika kao pravne osobe, stečajni upravitelj ima dužnost zastupanja stečajne mase prema odredbi članka 25. st.1. toč. 12.SZ. Dakle, i stečajna masa je parnično nesposobna kao i stečajni dužnika čija je to stečajna masa, pa ju nakon zaključenja stečaja i brisanja njenog dužnika iz upisnika, zastupa specifični zakonski zastupnik – stečajni upravitelj.

Pretpostavka za postojanje parnične sposobnosti (svojstvo određene osobe da sa procesnopravnim učinkom poduzima procesne radnje u parnici) je postojanje stranačke sposobnosti koja je sadržajno šira od parnične sposobnosti.

U procesnopravnom smislu, stranka je a) osoba koja u svoje ime, odnosno u čije ime se traži od suda da pruži zaštitu određenog sadržaja pravima za koja se tvrdi da su ugrožena ili da su povrijeđena – tužitelj (actor) i b) osoba protiv koje se upravlja zahtjev za pružanje pravne zaštite zasnovan na tvrdnji da je ugrozila ili povrijedila određena prava – tuženik (reus). (Definicija iz VII izdanja knjige „ Građansko parnično procesno pravo).

Potrebno je ispunjenje određenih uvjeta da bi određena osoba mogla biti stranka u parnici: mora imati stranačku sposobnost (biti nositelj parničnih procesnih prava i dužnosti); mora biti parnično sposobna i mora imati procesno ovlaštenje za vođenje određene parnice.

Pravne osobe su pravno sposobne pa samim time i stranački sposobne. Kada se nad pravnom osobom otvori stečajni postupak, parnice koje su u tijeku u ime i za račun stečajnog dužnika preuzima stečajni upravitelj, nakon nastavka prekinutog postupka. Stranka u postupku ostaje dužnik, sada stečajni dužnik kojega zastupa stečajni upravitelj kao zakonski zastupnik.

Brisanjem pravne osobe iz sudskog ili drugog registra, pravna osoba prestaje postojati pa samim time gubi i stranačku i parničnu sposobnost. Odredbe o stranačkoj sposobnosti su prisilne naravi i sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti treba paziti na stranačku sposobnost stranke u postupku. Kada utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka u postupku ( stečajni dužnik) nema stranačku sposobnost ( brisan je iz sudskog registra), dužan je ispitati može li se nedostatak otkloniti. ZPP u čl. 212 određuje da se parnični postupak prekida ako pravna osoba prestane postojati. Dakle, u ovom slučaju bi došlo do gubitka stranačke sposobnosti ex lege, pa će se postupak nastaviti sukladno čl. 215. ZPP kada stečajni upravitelj preuzme vođenje parnice u ime i za račun stečajne mase dužnika ( čl. 25 SZ ).

Stečajnoj masi ( imovini ) pravne osobe valja, stoga, priznati stranačku sposobnost iako nema pravnu sposobnost budući da je njen titular brisan iz sudskog ili drugog registra. SZ je priznao stranačku sposobnost stečajnoj masi odnosno stečajnoj masi se priznaje pravo stajanja pred sudom u svojstvu parnične stranke ( jus standi in judicio ) sukladno čl. 25 st.1.toč. 12. SZ. Stečajni upravitelj kao specifični zakonski zastupnik zastupa stečajnu masu nakon zaključenja stečajnog postupka, u parničnom ili drugom postupku vezanom za ostvarivanje zaštite građanskih prava stečajne mase, posredno, vjerovnika stečajnog dužnika.