Ugovor o cesiji kao pobojan pravni posao po odredbama SZ-a

Opće pretpostavke pobijanja ugovora o cesiji po SZ

Ukoliko stečajni upravitelj ili vjerovnici odluče pobijati ugovor o cesiji koji je stečajni dužnik (cedent) sklopio prije otvaranja stečajnog postupka nad njim, dužni su držati se odredbi čl. 127 do 144 SZ.

Kao što je već rečeno, radi se o situaciji da je pravna radnja valjana (a naprijed je već rečeno koja cesija i pod kojim uvjetima nije ništava po odredbama ZOO-a i ZPPZ-a), ali je bez učinka prema stečajnoj masi, jer je poduzeta u vrijeme i na način da dovodi do oštećenja ili pogodovanja vjerovnika u stečajnom postupku nad dužnikom (cedentom).

I u ovom slučaju nije pobojan svaki ugovor o cesiji već samo onaj za kojeg se utvrdi da je zaključen u vrijeme, na način i pod uvjetima pod kojima SZ određuje razloge i dopušta pobijanje.

Opće su pretpostavke da bi došlo do tog pobijanja, prvo činjenica da je nad dužnikom uopće otvoren stečajni postupak, nadalje da je ugovor o cesiji sklopljen prije otvaranja stečajnog postupka, a zatim da su ispunjene pretpostavke iz čl. 127 SZ, a to je da je ugovorom o cesiji u kojem je stečajni dužnik imao ulogu cedenta, došlo do remećenja ujednačenog namirenja vjerovnika (oštećenje vjerovnika u stečaju) ili da se ugovorom o cesiji pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika).

Cilj je pobijanja povećanje mogućnosti namirenja vjerovnika u stečaju.

Tužbeni zahtjev i prigovor usmjereni na pobijanje ugovora o cesiji po SZ

Tužbeni zahtjev mogu podnijeti stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika, temeljem suglasnosti stečajnog suca, ili ga mogu podnijeti i stečajni vjerovnici. Dakle SZ ne daje aktivno legitimaciju na podnošenje ove tužbe drugim vjerovnicima u stečaju (izlučnim, razlučnim i vjerovnicima stečajne mase).¹

Ovim se pobijanjem, tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništavosti ili pobojnosti po odredbama ZOO-a, već se sukladno čl. 141 st. 5 SZ tužbom u parničnom postupku traži da sud utvrdi da je bez učinka prema stečajnoj masi ugovor o cesiji koji je stečajni dužnik zaključio kao cedent s drugom osobom kao cesionarom (deklaratorni dio t.z.), te se istovremeno traži da se toj drugoj strani (cesionaru) naloži vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovu ugovora o cesiji, ukoliko je ta korist zaista i ostvarena (kondemnatorni dio t.z.).

Rok za podnošenje tužbe je dvije godine od otvaranja stečajnog postupka, a najkasnije do njegova zaključenja.²

Pasivna legitimacija određena je odredbama SZ te se tužba podnosi protiv osobe prema kojoj je pravna radnja poduzeta (cesionara) te protiv dužnika ako on nije tužitelj.³

Kada dakle tuži vjerovnik, tada su na tuženoj strani suparničari: 1. stečajni dužnik i 2. osoba protiv koje je pravna radnja poduzeta (cesionar).

Tako odluka VTS RH broj Pž-6861/03 navodi: "U postupku povodom tužbe za pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika pasivno je ligitimirana osoba prema kojoj je pravna radnja poduzeta, a to je u pravilu suugovaratelj, ali može biti i treća osoba u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija".

Međutim, ukoliko bi se radilo o takovom ugovoru o cesiji kod kojeg bi cedent i cesionar ugovorili da je za valjanost cesije potreban pristanak cesusa, tada bi i on morao biti obuhvaćen tužbom na pasivnoj strani.

U parnici radi pobijanja moguće je postaviti i zahtjev za određivanje privremene mjere iz čl. 297 st. 9 OZ uz ispunjenje uvjeta iz čl. 296 OZ.

Za naglasiti je da čl. 141 st. 7 SZ daje mogućnost pravnu radnju dužnika, pa tako i ugovor o cesiji pobijati i isticanjem prigovora u već pokrenutoj parnici i to bez vremenskog ograničenja iz čl. 141 st. 2 SZ a koje se odnosi samo na tužbu.

Ovdje bi se radilo o prigovoru defenzivnog karaktera u već pokrenutoj parnici i to samo u okviru i granicama onog posla koji je predmet tužbenog zahtjeva. Radilo bi se npr. o parnici koju bi pokrenuo cesionar radi ostvarenja zahtjeva iz ugovora o cesiji, ukoliko bi kao stečajni vjerovnik bio upućen od strane stečajnog suda na parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporene mu novčane tražbine na ispitnom ročištu⁴ (ukoliko bi se npr. radilo o ugovoru o cesiji radi naplaćivanja, pa se do otvaranja stečaja nad cedentom cesionar još nije naplatio od cesusa, a obveza cedenta kao cesionarovog dužnika još egzistira do naplate). Takovoj tužbi tuženik (stečajni dužnik - cedent) se može usprotiviti isticanjem prigovora radi pobijanja ugovora o cesiji po odredbama SZ, a sadržaj prigovora isti je kao i sadržaj tužbe na pobijanje ugovora o cesiji po SZ.

Ukoliko u takovom parničnom postupku sud utvrdi da je prigovor usmjeren na pobijanje ugovora o cesiji osnovan, odbija cesionarov tužbeni zahtjev.

Posljedice pobijanja ugovora o cesiji po SZ

Posljedice pobijanja dužnikovih pravnih radnji, pa tako i ugovora o cesiji u konačnosti ovise o tome da li je cesionar temeljem zaključenog ugovora o cesiji sa stečajnim dužnikom kao cedentom prije stečaja, ostvario kakve koristi ili ne.

Ukoliko nije, dovoljan je već naprijed naveden deklaratorni tužbeni zahtjev, a ukoliko je ostvario imovinsku korist, konkretno naplatio je tražbinu od cesusa (a tada kao što je već rečeno tužbeni zahtjev mora biti i deklaratorno i kondemnatorno određen), tada u stečajnu masu mora vratiti sve što je stekao i naplatio od cesusa. Povrat se odnosi i na naprijed navedena sporedna prava vezana uz prenesenu tražbinu.

Sve to vuče još jednu posljedicu i to onu propisanu odredbom čl. 142 SZ da, ukoliko protivnik pobijanja (cesionar) vrati natrag ono što je primio od cesusa, njegova tražbina ponovno oživljuje.

Po naravi pojedinih vrsta naprijed navedenih cesija oživljuje tražbina cesionara iz svih navedenih posebnih vrsta cesija (cesije umjesto ispunjenja, cesije radi naplaćivanja i cesije radi osiguranja) jer se u tim cesijama i takovim ugovornim odnosima cesionar nalazi u ulozi cedentovog vjerovnika i prije sklapanja ugovora o cesiji, a također oživljuje i tražbina cesionara naplatne cesije (neovisno da li je cedentov vjerovnik).

Temeljem odredbe čl. 142 st. 2 SZ protivnik pobijanja (cesionar) ima pravo tražiti da mu se njegova protučinidba vrati iz stečajne mase ako se iz te mase još može izdvojiti ili ako je masa obogaćena vrijednošću činidbe. Inače može svoje pravo na povrat protučinidbe ostvariti kao stečajni vjerovnik.

O posljedicama pobijanja - odluka VTS RH broj Pž-6861/03: "Pravne posljedice pobijanja ovise o tome je li vjerovnik prema kojem je pobijena pravna radnja poduzeta nešto stekao na temelju te radnje iz stečajne mase ili nije. Ako je on nešto stekao, onda pobijanje ima dva učinka: 1. pravna radnja gubi svoj učinak prema stečajnoj masi i 2. vjerovnik je dužan vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovu pobijane radnje. Ako vjerovnik prema kojem je pobijana radnja poduzeta nije na temelju nje još ništa stekao, onda radnja samo gubi svoju djelotvornost prema stečajnoj masi. Dakle, učinak pobijanja u oba navedena slučaja je isti - oduzeti radnji djelotvornost prema stečajnoj masi. Ta nedjelotvornost je relativna, jer radnja sama po sebi ne bi apsolutno gubila svoje pravne učinke, ona bi ostajala na snazi u odnosu između vjerovnika i eventualnih trećih osoba. Pravna radnja se ne poništava, niti se utvrđuje njezina ništavost.

Stoga i sadržaj tužbenog zahtjeva ovisi o tome je li vjerovnik nešto stekao na temelju radnje i što, te je li moguća uspostava prijašnjeg stanja ili davanja novčane protuvrijednosti. Ako je vjerovnik nešto stekao na temelju pobojne radnje, onda bi tužitelj u tužbenom zahtjevu mogao tražiti da se utvrdi da je ta radnja bez učinka prema stečajnoj masi i da se tuženiku naloži da to što je stekao vrati ili da novčanu protuvrijednost koristi koju je neposredno stekao, ako vraćanje nije moguće. Ako je radnjom u korist vjerovnika utemeljeno neko opterećujuće pravo na dijelu imovine dužnika upisano u odgovarajućem upisniku, onda bi zahtjev trebalo usmjeriti na to da se vjerovniku naloži da pobijatelju izda ispravu podobnu za brisanje toga prava i time za uspostavu stanja prije poduzimanja radnje."

Posebne pretpostavke pobijanja ugovora po cesiji po sz

Pored općih pretpostavki iz čl. 127 SZ različiti su pojedini razlozi zbog kojih se može tražiti pobijanje ugovora o cesiji. SZ propisuje i objektivne i subjektivne posebne pretpostavke koje moraju biti ispunjene kod svakog pojedinog slučaja, a da bi pobijanje bilo dopušteno i osnovano.

Ukoliko takove posebne pretpostavke ne postoje, pa i obrnuto - ukoliko postoje ali nisu ostvarene opće pretpostavke pobijanja iz čl. 127 SZ, pobijanje neće biti uspješno, jer ukoliko vjerovnici nisu oštećeni niti je itko pogodovan, tada i usprkos postojanju pojedinih posebnih pretpostavki, tužbeni zahtjev usmjeren na pobijanje po odredbama SZ neće biti usvojen.

Posebne pretpostavke pobijanja navedene su u odredbama čl. 128 do 140 SZ.

Ugovor o cesiji moguće je pobijati iz razloga navedenih u čl. 128 SZ. Ovdje se radi o kongruentnom namirenju (i osiguranju).

Kako je navedenim člankom u st. 1. propisano da se pravna radnja stečajnog dužnika poduzeta posljednja 3 mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme u skladu sa sadržajem njegova prava, može pobijati pod uvjetom da je u vrijeme kada je ta radnja poduzeta, dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost, te kako, temeljem prije navedenog, sudska praksa smatra ništavom onu cesiju zaključenu nakon 30.09.2000. godine kojom se obračunski namiruje obveza u uvjetima kada postoje kod sudionika (cedenta) evidentirane nenamirene obveze na računu, dakle kada je dužnik - cedent nesposoban za plaćanje, to po prirodi stvari proizlazi da se ovi razlozi pobijanja iz čl. 128 odnose samo na cesiju radi osiguranja (a ne i onu kojom se namiruje dug).

Jer, kao što je već obrazloženo, ona kojom se namiruje dug u uvjetima nesposobnosti za plaćanje (a zaključena nakon 30.09.2000. godine) je ništava (pa se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništavosti a ne utvrđenje da je bez učinka prema stečajnoj masi).

Ukoliko cesija nema elemente ništavosti, odredbe čl. 128 odnosile bi se tada na sve slučajeve cesija kojima se podmiruje neki dug cedenta prema cesionaru.

Kod kongruentnog namirenja radilo bi se npr. o situaciji kada su dužnik i Banka - vjerovnik i prije sklapanja ugovora o cesiji u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kreditu u kojem je ugovoreno osiguranje toga kredita cesijom neke dužnikove tražbine u korist Banke, pa temeljem toga dužnik Banci ugovorom o cesiji radi osiguranja, cedira neku svoju tražbinu koju ima prema svom dužniku.

Da bi se ovo osiguranje tj. ugovor o cesiji radi osiguranja mogao pobijati, potrebno je dakle kumulativno ispunjenje svih triju navedenih pretpostavki:

• da je ugovor o cesiji radi osiguranja zaključen 3 mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja
• da je cedent - stečajni dužnik u vrijeme poduzimanja radnje bio nesposoban za plaćanje
• da je cesionar u vrijeme zaključenja ugovora o cesiji radi osiguranja znao za tu nesposobnost.

Temeljem čl. 128 st. 2 SZ pobojna bi bila i cesija radi osiguranja zaključena nakon podnošenja prijedloga za pokretanje stečajnog postupka uz kumulativno ispunjenje i druge pretpostavke, a to je znanje vjerovnika da je u vrijeme zaključenja cesije stečajni dužnik bio nesposoban za plaćanje, ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.

Smatrat će se da je vjerovnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečaja ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moglo zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečaja.⁵

Također, za osobu koja je s dužnikom bila bliska u vrijeme poduzimanja radnje, pretpostavlja se da je znala za nesposobnost za plaćanje ili prijedlog za otvaranje stečaja.⁶

Ugovor o cesiji moguće je pobijati i pod uvjetima iz čl. 129 SZ koji određuje posebne pretpostavke inkongruentnog namirenja (i osiguranja).

Ugovor o cesiji kojim se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje, koje on nije imao pravo zahtijevati ili nije imao pravo zahtijevati na taj način ili u to vrijeme, može se pobijati:

• ako je sklopljen u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja ili nakon toga, ili
• ako je ugovor zaključen tijekom trećeg ili drugog mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja, a dužnik (cedent) je u to vrijeme bio nesposoban za plaćanje, ili
• ako je ugovor o cesiji zaključen tijekom trećeg ili drugog mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja, a vjerovnik je u vrijeme zaključenja znao da se istim oštećuju stečajni vjerovnici.⁷

U dijelu u kojem je i u ovom slučaju predviđena kao jedna od posebnih pretpostavki - nesposobnost za plaćanje, ponovno se upućuje na stav Visokog trgovačkog suda RH u odluci broj Pž-5312/01 od 04.02.2003. godine i cesiju kao ništav pravni posao pod tamo navedenim uvjetima, u situaciji kad se jednom stečajnom vjerovniku omogućava namirenje ugovorom o cesiji (ali ne i osiguranje).

Ali kada se ugovorom o cesiji jednom od stečajnih vjerovnika daje ili omogućava osiguranje (a ne namirenje) tada su odredbe čl. 129 SZ apsolutno primjenjive na slučaj cesije radi osiguranja.

Ovdje bi se npr. radilo o situaciji u kojoj su dužnik i Banka - vjerovnik prije sklapanja ugovora o cesiji u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kreditu u kojem je ugovoreno osiguranje toga kredita hipotekom u korist Banke, ali je umjesto zasnivanja hipoteke zaključen među strankama ugovor o cesiji i to cesiji radi osiguranja, kojom dužnik Banci za osiguranje kredita cedira neku svoju tražbinu koju ima prema svom dužniku.

I ovdje vrijede predmnijeve kao kod kongruentne prave radnje.

Smatrat će se naime, da je vjerovnik (cesionar) znao da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili je morao znati za okolnosti na temelju kojih se nužno moralo zaključiti da se njome vjerovnici oštećuju. Za osobu koja je s dužnikom bila bliska u vrijeme poduzimanja radnje pretpostavlja se da je znala za oštećenje stečajnih vjerovnika.⁸

Bliske osobe dužnika određuje čl. 136 SZ. Radi se o osobama za čije se znanje za činjenice koje su razlog pobijanja, pretpostavlja.

U do sada navedenim slučajevima kongruentnog i inkongruentnog namirenja i osiguranja, radi se o pravnim radnjama stečajnog dužnika kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika). Pogodovani su na način što su ugovorom o cesiji osigurali ili namirili neku svoju tražbinu.

Ostale odredbe SZ odnoseće na pobijanje dužnikovih pravnih radnji odnose se na radnje kojima se stečajni vjerovnici oštećuju.

Tako čl. 130 SZ određuje pravne radnje kojima se vjerovnici izravno oštećuju.

Razlozi i pretpostavke iz ove odredbe mogli bi se primijeniti i na ugovor o cesiji (ako se ovdje i opet izuzme cesija koja predstavlja ništav pravni posao).

Temeljem čl. 130 SZ ugovor o cesiji kojim se vjerovnici izravno oštećuju može se pobijati:

- ako je zaključen tijekom posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, ako je u vrijeme njegova poduzimanja dužnik (cedent) bio nesposoban za plaćanje i ako je druga strana (cesionar) u to vrijeme znala za tu nesposobnost, ili
- ako je poduzet nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja, a druga je strana (cesionar) u vrijeme pravnog posla znala ili morala znati za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.

Na ove se situacije na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 128 st. 3 i 4 SZ.

Cesiju je moguće pobijati i zbog razloga iz čl. 131 SZ odnosećih na namjerno oštećenje. Da bi se ugovor o cesiji uspješno pobio iz razloga navedenih u čl. 131 st. 1 SZ., potrebno je kumulativno dokazati slijedeće pretpostavke:

• da je ugovor o cesiji zaključen u posljednih 10 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka
• da je dužnik ugovor o cesiji u ulozi cedenta zaključio s namjerom da ošteti svoje vjerovnike
• da je druga strana (cesionar) znao za tu namjeru dužnika.

Znanje za namjeru se pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.

Smatrat će se da je vjerovnik (cesionar) znao da dužniku (cedentu) prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da je dužnik nesposoban za plaćanje i da se radnjom (ugovorom o cesiji) oštećuju vjerovnici.⁹

O namjeri oštećenja iskazan je stav sudske prakse u odluci VTS RH broj Pž-6861/03: "Namjera oštećenja bi postojala ako bi dužnik htio oštećenje vjerovnika kao posljedicu svoje radnje ili ako bi znao da bi ono moglo nastupiti, pa je na njega pristao. Pri tom je za namjeru dužnika mjerodavno poimanje gospodarskog stanja u vrijeme poduzimanja pobojne radnje, uzima se u obzir konkretna predodžba dužnika o stanju stvari, njegovo gledište o insolventnosti u vrijeme poduzimanja radnje, procjenjuje se cilj i svrha poduzete radnje sa stajališta dužnika, iz kojih motiva je radnja poduzeta, svijest dužnika o oštećenju vjerovnika…Budući da se radi o dužniku pravnoj osobi, namjerom dužnika smatra se namjera zastupnika dužnika ili sličnih osoba koje djeluju za njega…".

Odredba čl. 131 st. 3 SZ odnosi se na uvjete pobijanja naplatne cesije zaključene između cedenta i bliske osobe. On je pobija samo ako se njome vjerovnici izravno oštećuju.

Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili ako druga strana dokaže da joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila poznata niti joj je morala biti poznata namjera dužnika da ošteti vjerovnike. Ovdje spada cesija kojom je stečajni dužnik ustupio bez naknade trećoj osobi (cesionaru) neku svoju tražbinu naspram svog dužnika, a radi namirenja fiktivnog duga prema cesionaru.

Ugovor o cesiji kao pobojna pravna radnja, nije u poslovnoj, pa tako i sudskoj praksi ipak toliko zastupljen u mjeri u kojoj su to neki drugi, češće pobijani poslovi stečajnog dužnika, kao npr. ugovori o kupoprodaji, sporazumi o zasnivanju založnog prava ili fiducija…

¹ Stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinsko pravnu tražbinu prema njemu (čl. 70 SZ)
² 2. čl. 141 st. 2 SZ
³ 2. čl. 141 st. 3 SZ
⁴ Radi se o deklaratornoj tužbi iz čl. 178 i 180 SZ
⁵ čl. 128 st. 3 SZ
⁶ čl. 128 st. 4 SZ
⁷ čl. 129 SZ
⁸ čl. 129 st. 2 i 3 SZ
⁹ čl. 131 st.2 SZ