Polaganje računa vjerovnicima - Završni račun stečajnog upravitelja
Indeks članka
- Polaganje računa vjerovnicima - Završni račun stečajnog upravitelja
- Početak i završetak dužnosti stečajnog upravitelja
- Polaganje računa
- Završno ročište
- Završni račun
- Postupak povodom podnesenog završnog računa i završnog popisa
- Zaključak
Pripadni dokumenti
Obrazac 1. Završni račun stečajnog upravitelja koji podnosi stečajnom sucu
(msword, 45,00 kB)
Obrazac 2. Oglas objave završnog popisa u Narodnim novinama po čl. 184.
(msword, 41,50 kB)
O autoru
Nevenka Marković je sudac Trgovačkog suda u Zagrebu od 1996.g do 2011.g.
Autor je brojnih članaka iz područja stečajnog, ovršnog i registarskog prava, te prava društava. Predavač je na Pravosudnoj akademiji i na stručnim seminarima. Član je radne grupe Ministarstva pravosuđa za izradu promjena Stečajnog zakona, Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o sudskog registru.
Stečajni upravitelj je jedno od tijela stečajnog postupka kojeg, zbog hitnosti stečajnog postupka, imenuje stečajni sudac u rješenju o otvaranju stečajnog postupka. Stečajni vjerovnici na prvom ili kojem kasnijem ročištu vjerovnika, mogu umjesto stečajnog upravitelja imenovanog od strane stečajnog suca, imenovati drugu osobu za stečajnog upravitelja. Stečajni sudac je pri imenovanju stečajnog upravitelja vezan uvjetom da se osoba koju imenuje nalazi na listi stečajnih upravitelja Ministarstva pravosuđa, dok stečajni vjerovnici mogu imenovati neku fizičku osobu stečajnim upraviteljem iako se ona ne nalazi na listi stečajnih upravitelja.
Jedno od najvažnijih i najtežih pitanja u stečaju, je pitanje, na koji će se način i po kojim kriterijima određivati stečajni upravitelj za svaki konkretni slučaj. Dvije su stvari koje ometaju ispravno rješenje ovog pitanja i to: da niti su svi stečajevi jednako teški, niti su sve osobe koje se nalaze na listi stečajnih upravitelja, a koje ispunjavaju sve opće uvjete, sposobne za provođenje svakog stečaja. Kad bi svi stečajevi bili jednako laki i jednako unosni za stečajnog upravitelja, a sve osobe s liste stečajnih upravitelja podjednako sposobne za provođenje svakog stečaja, onda bi se stvar dala riješiti na vrlo jednostavan način bilo da se stečajni upravitelji imenuju po abecednom redu, bilo po njihovoj starosti i sl. Ako se imenovanje stečajnih upravitelja vrši bez ikakvog stalnog sustava, nastaje opasnost da se time ukazuje na korumpiranost suda i stečajnih upravitelja. Stoga bi se trebao pronaći odgovarajući sistem imenovanja stečajnih upravitelja, posebice u velikim gradovima odnosno na trgovačkim sudovima kao što su Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, gdje ima velik broj stečajnih upravitelja. Stečajevi bi se trebali podijeliti u npr. tri kategorije: manji stečajevi, srednji, stečajevi, veliki stečajevi. Manji stečajevi predstavljaju za stečajne upravitelje više teret nego zaradu i mogli bi se u takvim stečajevima imenovati stečajnim upraviteljima osobe koje su mlađe i nisu do sada provodile stečajeve. Druga kategorija su srednji stečajevi koji imaju imovinu, ali nedostatnu za namirenje stečajnih vjerovnika, gdje bi se stečajni upravitelji trebali imenovati po redoslijedu. I na kraju kada se provodi veliki stečaj npr. banke, osiguravajućeg društva ili velikog trgovačkog društva trebali bi se imenovati stečajni upravitelji s velikim iskustvom i znanjem, kako bi se stečaj provodio brže i učinkovitije.
Pravilan izbor i imenovanje stečajnog upravitelja znači brz i učinkovit stečajni postupak u kojem svako tijelo stečajnog postupka obavlja svoju zakonom određenu ulogu, a što kao rezultat daje transparentnost stečajnog postupka, te njegov završetak u razumnom roku.
Dužnosti stečajnog upravitelja taksativno su navedene u članku 25. Stečajnog zakona, ali ćemo u ovom članku govoriti o jednoj od njegovih dužnosti koja proizlazi iz članka 31. Stečajnog zakona. Radi se o njegovoj dužnosti polaganja računa vjerovnicima pri završetku dužnosti, posebno podnošenjem završnog računa na završnom ročištu.