Pojam i vrste tražbina u stečajnom postupku

Stečajne tražbine

Stečajna tražbina je svaki imovinski zahtjev vjerovnika prema stečajnom dužniku nastao prije otvaranja stečajnog postupka za koju stečajni dužnik odgovara imovinom koja predstavlja stečajnu masu. Ovlaštenici takvih tražbina su stečajni vjerovnici. Članak 70. stavak 1. Stečajnog zakona (N.N. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06, dalje: SZ) definira stečajne vjerovnike kao osobne vjerovnike dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinsko-pravnu tražbinu prema stečajnom dužniku.
Pravilo da stečajne tražbine nastaju prije otvaranja stečajnog postupka ipak je samo načelne prirode. Postoje određene tražbine koje su nastale nakon otvaranje stečajnog postupka, a Zakon ih tretira stečajnim tražbinama. To su tražbine kamata na tražbine stečajnih vjerovnika od otvaranja stečajnog postupka i tražbine troškova koji za pojedine verovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku, a nastale su nakon otvaranja stečajnog postupka. Ove tražbine Zakon tretira stečajnim tražbinama i razvrstava u niži isplatni red. Nadalje, u niži isplatni red razvrstane su i stečajne tražbine: 1. novčanih kazni za kazneno ili prekršajno djelo kao i takve sporedne posljedice kaznenog ili prekršajnog djela kojima se nameću obveze plaćanja novca; 2. tražbine za besplatnu činidbu dužnika; 3. tražbine za povrat zajma kojima se nadomješta kapital nekog člana društva ili odgovarajuće tražbine. Tražbine nižeg isplatnog reda namiruju se redosljedom, a diskriminirane su s obzirom na prednosni red namirenja jer se namiruju nakon namirenja tražbina viših isplatnih redova (stavak 1. članka 72. SZ-a).

Razlučne tražbine

Razlučne tražbine su stečajne tražbine koje vjerovniku daju pravo na odvojeno namirenje iz određenih predmeta stečajne mase na kojima u korist vjerovnika postoji založno pravo ili pravo na namirenje na stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi (zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, zrakoplova, intelektualnog vlasništva i sl.). Osim iz stvari, razlučne tražbine daju vjerovniku pravo na namirenje iz stečajne mase, ali samo onog dijela koji nije namiren razlučnim pravom.
Kao i stečajne tražbine, razlučne tražbine nastaju prije otvaranja stečajnog postupka. Međutim, za razliku od stečajnih tražbina kod kojih su kamate koje teku na glavnicu za razdoblje od otvaranja stečajnog postupka razvrstane u niži isplatni red (članak 72. SZ-a), kod razlučnih tražbina kamate imaju isti red namirenja kao i glavna tražbina (stavak 3. članka 145.OZ-a), odnosno kamate dospjele za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu, određene ovršnom ispravom, namiruju se po istom redosljedu kao i glavna tražbina (stavak 4. članka 107. OZ-a).
Nadalje, stečajne se tražbine mogu ostvarivati isključivo u stečajnom postupku (arg. iz članka 96. SZ-a). Tražbine osigurane razlučnim pravima na nekretninama, pod uvjetima iz članka 164. SZ-a, odnosno tražbine osigurane razlučnim pravima na pokretninama, pod uvjetima iz članka 165. SZ-a, mogu se ostvarivati u stečajnom ili ovršnom postupku. Ostvarivanje tražbina osiguranih razlučnim pravom na nekretninama vezano je uz ovršni postupak do trenutka unovčenja predmeta na kojima te tražbine postoje. Trenutak namirenja vjerovnika ovih tražbina kao i onog dijela razlučnih tražbina u kojem one imaju tretman stečajnih tražbina isključivo je vezana za stečajni postupak. Od dispozicije ovlaštenika tražbine osigurane razlučnim pravom na nekretnini zavisi da li će unovčenje predmeta na kojima postoji razlučno pravo zahtjevati kod ovršnog suda (stavak 2. članka 164. SZ-a), ili će takvu inicijativu prepustiti stečajnom upravitelju u stečajnom postupku. Ukoliko se pokretna stvar nalazi u posjedu stečajnog upravitelja ovlaštenik tražbine osigurane razlučnim pravom na pokretinini, dužan je izbor načina unovčenja (primjena pravila ovrhe ili slobodna pogodba) prepustiti stečajnom upravitelju.

Izlučne tražbine

Izlučne tražbine su zahtjevi vjerovnika zasnovani na stvarnom ili osobnom pravu za povrat ili predaju stvari koje se nalaze u stečajnoj masi. Pravo na izlučenje utvrđuje se prema pravilima koja važe za ostvarenje tih prava izvan stečajnog postupka (stavak 1. članka 79. SZ-a). Na jednak način izlučne tražbine ostvaruju se izvan stečajnog postupka.

Obveze stečajne mase

Osim u slučaju stečajnih tražbina nižeg isplatnog reda naznačenih pod toč. 1.1., nakon otvaranja stečajnog postupka u odnosu na dužnika ne mogu nastati stečajne tražbine odnosno razlučne tražbine. To je posljedica okolnosti što otvaranjem stečajnog postupka sva prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnog upravitelja (članak 88. SZ-a), odnosno na stečajnog upravitelja prelaze i prava dužnika pojedinca na upravljanje i raspolaganje imovinom koja ulazi u stečajnu masu (članak 89. SZ-a). Eventualna raspolaganja ranijih zastupnika dužnika pravne osobe, odnosno dužnika pojedinca nakon otvaranja stečajnog postupka, predmetima iz stečajne mase, bez pravnog su učinka, osim onih raspolaganja za koje vrijede opća pravila o zaštiti povjerenja u javne knjige (članak 91. SZ-a). Obveze nastale pravnim radnjama stečajnog upravitelja nisu stečajne tražbine nego predstavljaju ostale obveze stečajne mase (toč.1. stavak 1. članka 87. SZ-a).

Prioritetno se iz stečajne mase namiruju obveze stečajne mase. Stečajni zakon pravi razliku između troškova stečajnog postupka i ostalih obveza stečajne mase. Do Novele SZ-a N.N. 82/06 troškovi stečajnog postupka namirivani su prije ostalih obveza stečajne mase i razmjerno (članak 85. stavak 2. Stečajnog zakona N.N. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03). Ostale obveze stečajne mase namirivane su također razmjerno (stavak 3. članka 85. Stečajnog zakona N.N. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03). Novelom SZ-a N.N.82/06 troškovi stečajnog postupka i ostale obveze stečajne mase namiruju se redosljedom dospijeća (stavak 2. članka 85. SZ-a). O zahtjevima za naknadu troškova stečajnog postupka odlučuje stečajni sudac rješenjem (stavak 1. članka 86.a SZ-a).

Nadalje, do Novele SZ-a N.N.82/06 troškovi stečajnog postupka bili su Zakonom taksativno određeni. Tako su u troškovima stečajnog postupka bili određeni sudski troškovi stečajnog postupka; nagrade i izdaci privremenog stečajnog upravitelja, stečajnog upravitelja i članova odbora vjerovnika; drugi troškovi za koje je SZ-om određeno da se namiruju kao troškovi stečajnog postupka. U odnosu na određenje ostalih obveza stečajne mase, Novela SZ-a N.N.82/06 nije donijela promjene (osim terminološke izmjene riječi zaposelnici u radnici u toč.5.stavka 1. članka 87. SZ-a).
Kako, dakle, SZ ne propisuje troškove stečajnog postupka, troškovi stečajnog postupka bi se mogli definirati kao procesni izdaci vezani za vođenje stečaja. Ostale obveze stečajne mase bili bi ekonomski izdaci nužni za nesmetano vođenje stečajnog postupka. U ostale obveze stečajne mase, kao izdaci nužni za nesmetano vođenje stečajnog postupka svakako bi spadali porezi i drugi prihodi jedinica lokalne i područne samouprave nastali nakon otvaranja stečajnog postupka.
Obveze stečajne mase ne prijavljuju se u stečajnom postupku. Troškovi stečajnog postupka ostvaruju se zahtjevom upućenom stečajnom sucu. Protiv rješenja stečajnog suca donesenog po zahtjevu za namirenje troškova stečajnog postupka može se izjaviti žalba (stavak 1. članka 11. SZ-a). Ostale obveze stečajne mase mogu se ostvariti kondemnatornim zahtjevom u parničnom postupku protiv stečajnog dužnika.

Tražbine jedinica lokalne uprave

Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (N.N.117/93, 33/00, 73/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03 i 132/06, dalje: ZOF) uređen je izvor sredstava i financiranje poslova iz samoupravnog djelokruga županije, općine i grada (jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave).
U odnosu na stečajnog dužnika, županije mogu biti vjerovnici tražbina proizašlih iz pravnih odnosa u kojima su stečajni dužnici korisnici imovine županija, zatim, tražbina nastalih osnovom županijskih poreza u skladu sa ZOF, novčanih kazni i drugih tražbina utvrđenih posebnim zakonima (članak 4. ZOF). Prema članku 4. ZOF-a županijski porezi su: 1. porez na nasljedstva i darove; 2. porez na cestovna motorna vozila: 3. porez na plovila; i 4. porez na automate za zabavne igre.
Obveznici poreza na nasljedstva i darove su fizičke i pravne osobe, koje na teritoriju Republike Hrvatske nasljede ili prime na dar ili steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove (stavak 1. članka 7. ZOF). Obveza plaćanja poreza na nasljedstva i darove nastaje u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili odluke državnog tijela ili suda ili u trenutku primitka dara (stavak 1. članka 11. ZOF-a).
Vjerovnik poreza na cestovna motorna vozila je županija u kojoj je sjedište ili prebivalište obveznika poreza (stavak 6. članka 19. ZOF-a) . Obveznici (dužnici) poreza na cestovna motorna vozila su pravne i fuzičke osobe vlasnici registriranih osobnih automobila i motocikla (stavak 1. članka 17. ZOF-a). Porezna obveza nastaje 15 dana računajući od dostave rješenja o utvrđivanju poreza. (stavak 4. članka 19. ZOF-a)
Porez na plovila plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici plovila (stavak 1. članka 20. ZOF). Porez se plaća prema rješenju o utvrđivanju poreza (stavak 1. članka 22. ZOF), u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza (stavak 2. članka 22. ZOF). Vjerovnik poreza na plovila je županija na području koje je plovilo registrirano (stavak 3. članka 22. ZOF).
Dužnik poreza na automate za zabavne igre je pravna ili fizička osoba koja automate za zabavne igre stavlja u uporabu u zabavnim klubovima, ugostiteljskim objektima, javnim objektima i drugim javnim prostorima (Članak 22. ZOF). Porez na automate za zabavne igre se plaća prema mjestu gdje se automat za zabavne igre stavlja u uporabu (stavak 1. članka 27. ZOF).
Vjerovnici županijskih poreza mogu biti i gradovi ili općine na čijem je području sjedište poreznog obveznika, ako im se taj porez u cjelosti ili djelimično ustupi.

U odnosu na stečajnog dužnika, gradovi mogu biti vjerovnici tražbina prizašlih iz pravnih odnosa u kojima su stečajni dužnici korisnici imovine općina i gradova, odnosno osnovom općinskih odnosno gradskih poreza; novčanih kazni i oduzete imovinske koristi za prekršaje koje sami propišu; upravnih pristojbi; boravišnih pristojbi, komunalnih naknada, doprinosa i drugih naknada; naknada za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina.

Općine ili gradovi mogu uvesti poreze: prirez porezu na dohodak, porez na potrošnju; porez na kuće za odmor; porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište; porez na nekorištene poduzetničke nekretnine; porez na neizgrađeno građevno zemljište; porez na tvrtku ili naziv i porez na korištenje javnih površina (članak 30. ZOF).
Zajednički porezi države, općine, grada i županije propisani su člankom 45. ZOF. Udjeli pojedinih subjekata u porezu na dohodak, porezu na dobit i porezu na promet nekretnina propisani su ZOF.

Zajednički prihodi države, općina i gradova su i prihodi od ugovorenih godišnjih naknada za koncesije, prema Zakonu o koncesijama i to: 1. za crpljenje mineralnih i termalnih voda i 2. za zahvaćanje voda za javnu vodoopskrbu (članak 45.c ZOF). Udjeli u tražbini države s jedne strane i općine i grada s druge strane propisani su stavkom 2. članka 45.c ZOF.
Tražbine jedinica lokalne samouprave osnovom komunalne naknade uvjerljivo su naznačajnije u stečajnom postupku (po broju i nominalnim iznosima), (članak 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu N.N. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03- pročišćeni tekst, 82/04, i 178/04). Obveza plaćanja komunalne naknade stečajnog dužnika nije apsolutna. Osim što se odlukama o komunalnoj naknadi mogu propisati opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinim slučajevima može odobriti potpuno ili djelomično oslobađanje od plaćanja komunalne naknade, prema pravnom shvaćanju Upravnog suda Rrepublike Hrvatske zauzetom u odluci Us-8756/00 od 12.travnja 2001.godine«obveza plaćanja komunalne naknade postoji samo u slučaju kada se u objektima za koje je utvrđena ta obveza može obavljati djelatnost za koju su ti objekti namjenjeni».

Tražbine jedinica lokalne i područne samouprave mogu nastati prije otvaranja stečajnog postupka u kojem slučaju se radi o stečajnim tražbinama. Ako su stečajne tražbine jedinica lokalne i područne samouprave osigurane razlučnim pravom radi se o razlučnim tražbinama.

Prema članku 152. stavak 1. Općeg poreznog zakona (N.N. br.127/00, 86/01 – ispravak i 150/02: dalje: OPZ), porezno tijelo pljenidbom stječe založno pravo na zapljenjenoj imovini. Ovrha pljenidbom provodi se na pokretninama (gotov novac, vrijednosni papiri – vrijednosnice, gotovi proizvodi, poluproizvodi, sirovine, patenti, tehnička unapređenja i druga prava) te tražbinama i drugim imovinskim pravima (članak 137. OPZ-a).
Pljenidba novčanih sredstava poreznog dužnika kod banke ili druge financijske organizacije ovlaštene za platni promet provodi se dostavom rješenja o ovrsi s nalogom banci ili drugoj financijskoj organizaciji ovlaštenoj za platni promet, kod koje porezni dužnik ima žiroračun ili drugi račun, da sva novčana sredstva zatečena na računu poreznog dužnika, a i ona koja će prispjeti na taj račun, treba doznačiti na propisane uplatne račune radi izmirenja porezne obveze (stavak 1. članka 138. OPZ-a). Pokretnine koje su kod ovršenika ovrhovoditelj popisuje i plijeni (pljenidbeni popis - stavak 1. članka 144. OPZ-a).

Ovrhu na nekretnini provodi nadležni sud temeljem prijedloga poreznog tijela (članak 154.. OPZ).