Osporene tražbine i upućivanje na parnicu

Osporene su one tražbine za koje je na jednom od ispitnih ročišta stečajni upravitelj izjavio da ih osporava ili one tražbine koje je stečajni upravitelj priznao, a osporio ih koji od stečajnih vjerovnika. Ako je tražbinu osporio stečajni upravitelj na parnicu se upućuje vjerovnik čija je tražbina osporena (stavak 1. članka 178. SZ-a), a ako je tražbinu priznatu od stečajnog upravitelja osporio koji od stečajnih vjerovnika na parnicu se upućuje stečajni vjerovnik čija je tražbina osporena (stavak 2. članka 178. SZ-a).
Međutim, ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava na parnicu se upućuje osporavatelj radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja (stavak 4. članka 178. SZ-a). I vjerovnik ovršne tražbine dužan je prijaviti u stečajnom postupku svoju tražbinu. S obzirom na ovršnost tražbine, za takve tražbine vrijedi pravilo da je tužitelj u parnici radi osporavanja takve tražbine osporavatelj.
U praksi probleme stvaraju slučajevi kod kojih je jednom prijavom obuhvaćeno više tražbina od kojih su neka ovršne, a neke nisu. Stečajne tražbine iskazuju se u novcu (stavak 1.članka 173. SZ-a). Kako su novčane tražbine djeljive, to bez obzira na istu osobu vjerovnika nema zapreke da se za svaki osnov posebno ispitaju, te za svaki osnov donese posebno rješenje o upućivanju na parnicu. Dakle, ako je istom vjerovniku osporena ovršna i neovršna tražbina u odnosu na tražbinu za koju postoji ovršna isprava, na parnicu bi valjalo uputiti osporavatelja, a u odnosu na tražbinu za koju ne postoji ovršna isprava na parnicu bi valjalo uputi stečajnog vjerovnika.
Nadalje, zaključkom Visokog trgovačkog uda Republike Hrvatske od 6.srpnja 2006.godine, razrješena je nedoumica u odnosu na pitanje koga treba uputiti na parnicu ako o tražbini postoji ovršna isprava, a sporna je visina kamata na glavnicu. U takvom slučaju, a radi akcesornog karaktera kamata, u parnicu se upućuje osporavatelj.

Prema članku 21. Ovršnog zakona (N.N. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, i 88/05 dalje: OZ) ovršne su isprave: 1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba, 2.ovršna odluka arbitražnog suda, 3. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno, 4. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava 5. nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti u Republici Hrvatskoj i 6. druga isprava osnovom poreza i drugih prihoda jedinica lokalne i područne samouprave koja je zakonom određena kao ovršna isprava. Odluka upravnog tijela, prema OZ-u, smatra se rješenje i zaključak koji su u upravnom postupku donijeli tijelo državne uprave ili pravna osoba s javnim ovlastima, a upravnom nagodbom smatra se nagodba zaključena u upravnom postupku pred tim tijelom, odnosno pred tom osobom (stavak 2. članka 22. OZ-a)
U smislu Općeg poreznog zakona ovršna isprava je rješenje o utvrđivanju poreza (stavak 2. članka 127. OPZ-a). «Porezno rješenje o utvrđivanju poreznog duga doneseno na temelju zakona što uređuje pojedinu vrstu poreza ili na temelju inspekcijskog nazora steći će svojstvo ovršivosti (postat će ovršna isprava) kada postane izvršno u upravnom postupku» (Zdenka Koharić, materijali za seminar Sudsko i porezno ovršno pravo, str.108., Narodne novine, 2006.god.). Prema istom autoru «izvršnost znači mogućnost ostvarenja izreke rješenja sadržane u dispozitivu poreznog akta. Vremenski izvršnost nastupa prije pravomoćnosti, s obzirom na to da tužba u upravnom sporu, u pravilu nema suspenzivno djelovanje, tj. ne odlaže izvršenje akta koji se tužbom osporava. Međutim, izvršnost poreznog akta može se vremenski podudarati s pravomoćnošću poreznog akta, ako povodom tužbe ishodi odgodu izvršenja upravnog akta koji je predmet tužbe. Prije nego što se pristupi ovrsi, na rješenje o utvrđenju poreza stavlja se klauzula ovršnosti (članak 283. ZUP). Štambilj je sljedećeg sadržaja: «Ovo rješenje je ovršno dana ______ godine». Klauzula ovršnosti sadrži obvezno potpis ovlaštene osobe i pečat poreznog tijela»
Prema tome, ako za tražbinu poreza i drugih prihoda jedinica lokalne i područne samouprave postoji ovršno rješenje o utvrđivanju poreza, u slučaju osporavanja takve tražbine, na parnicu valja uputiti osporavatelja.

SZ-om je propisan rok od osam dana, računajući od primitka rješenja, na pokretanje parnice (stavak 6. članka 178. SZ-a) Taj rok je prekluzivan jer ako stečajni vjerovnik ili osporavatelj ne pokrenu parnicu smatrat će se da su odustali od prava na vođenje parnice (stavak 6. članka 178. SZ-a).
Novela SZ-a N.N. 82/06 donijela je novost u odnosu na početak tijeka roka za podnošenje tužbe za utvtrđenje/osporavanje tražbine u slučaju kada je protiv rješenja o upućivanju na parnici izjavljena žalba. Kako u odnosu na početak tijeka roka nije postojala izričita zakonska odredba, u slučaju izjavljivanja žalbe protiv rješenja o upućivanju na parnicu, dosadašnja sudska praksa smatrala je da rok za podnošenje tužbe počinje teći danom dostave drugostupanjske odluke donesene po žalbi protiv rješenja o upućivanju na parnicu. Prema Noveli SZ-a N.N.82/06 stečajni vjerovnik ili stečajni upravitelj koji je upućen u parnici dužan je podnijeti tužbu radi utvrđenja ili osporavanja tražbine u roku određenom rješenjem o upućivanju na parnicu ne čekajući ishod žalbe protiv tog rješenja.