Namirenje tražbina

Diobe

Namirenje stečajnih vjerovnika, te razlučnih vjerovnika do iznosa do kojeg njihova tražbina nije namirena razlučnim pravom vrši se kroz diobe. S namirenjem vjerovnika može se započeti tek nakon općeg ispitnog ročišta (stavak 1.članka 183. SZ-a). Stečajni je zakon prihvatio kontinuirano namirenje stečajnih vjerovnika tijekom postupka. Kada se u stečajnoj masi prikupi iznos novca koji čini svrsishodnim provođenje diobe pristupa se djelomičnoj diobi. Takvih dioba može biti više, a sve zavisno od opsega unovčenja stečajne mase i pritjecanja gotovinskih sredstava. Po okončanju unovčenja stečajne mase pristupa se završnoj diobi (članak 192. stavak 1. SZ-a). Osim kroz jednu ili više djelomičnih dioba te završnu diobu moguće je namirenje vjerovnika i naknadnom diobom i to u slučajevima: 1. kada su stvoreni uvjeti da se zadržani iznos podjeli stečajnim vjerovnicima, 2. kada se iznosi isplaćeni iz stečajne mase vrate natrag u masu, 3. pronađe imovina koja ulazi u stečajnu masu (stavak 1. članka 199. SZ-a).

Nakon što su odgovarajućim opsegom unovčenja stvoreni uvjeti za održavanje završnog ročišta pristupa se završnoj diobi. Stečajni upravitelj sastavlja završni diobni popis. SZ ne propisuje sadržaj završnog diobnog popisa. Međutim, minimalni sadržaj diobnog popisa proizlazi iz odredbe članka 184. stavak 1. SZ-a i 191. SZ-a. Diobni bi popis morao sadržavati popis tražbina koje se uzimaju u obzir pri diobi sa iznosom tražbine i isplatnim redom, postotkom i iznosom iznosom namirenja. Tražbine radnika i prijašnjih radnika stečajnog dužnika nastale do dana otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa uzimaju se u obzir u bruto iznosu (stavak 1. članka 184. SZ-a)
Vjerovnici se namiruju po isplatnim redovima. Vjerovnici nižeg isplatnog reda ne mogu biti namireni prije vjerovnika višeg isplatnog reda. Unutar isplatnog reda vjerovnici se namiruju razmjerno (stavak 2. članka 70. SZ-a). Poštivanje sadržaja diobnog popisa nužno je jer se iz sadržaj diobnog popisa stečajnom sucu i stečajnim vjerovnicima pruža mogućnost kontrole buduće diobe.
Kako obveze stečajne mase imaju prioritet u odnosu na namirenje stečajnih vjerovnika, stečajni je upravitelj pri sastavljanju završnog diobnog popisa dužan voditi računa i rezervirati sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase, za koje se može osnovano pretpostaviti da će nastati u budućnosti. Ovako izdvojena sredstva uz suglasnost stečajnog suca, polažu se na račun suda ili javnog bilježnika i nakon zaključenja stečajnog postupka odluku o isplati donosi stečajni sudac (članak 87.a SZ-a).

Diobni se popis dostavlja odboru vjerovnika radi davanja suglasnosti, ako je odbor vjerovnika osnovan. U suprotnom, ako odbor vjerovnika nije osnovan suglasnost na diobu daje stečajni sudac (stavak 3.članka 183.).
Diobni se popis izlaže u pisarnici stečajnog suda na uvid sudionicima, a javno se objavljuje zbroj tražbina i raspoloživi iznos iz stečajne mase koji će se raspodijeliti vjerovnicima (stavak 2. članka 184. SZ-a). Pod javnom objavom podrazumjeva se objava u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči suda (stavak 1. članka 9. Sz-a)

Prigodom davanja suglasnosti na završnu dobu stečajni sudac određuje završno ročište vjerovnika. Nakon rasprave o završnom računu vjerovnici na završnom ročištu podnose prigovore na završni popis. O prigovorima na završni popis odlučuje stečajni sudac rješenjima na završnom ročištu. Radi utvrđenja osnovanosti prigovora, stečajni sudac može od stečajnog upravitelja zatražiti razjašnjenja, dostavu isprava i sl. Ako stečajni sudac utvrdi prigovor neosnovanim, rješenje o odbijanju prigovora na završni popis dostavlja vjerovniku i stečajnom upravitelju. Vjerovnik ima pravo žalbe protiv rješenja stečajnog suca (stavak 2. članka 190. SZ-a). Utvrdi li stečajni sudac prigovor protiv završnog popisa osnovanim, donijet će rješenje kojim određuje ispravak završnog popisa. Rješenje stečajnog suca o ispravku popisa izlaže se u sudskoj pisarnici. Protiv tog rješenja pravo na žalbu imaju svi stečajni vjerovnici i stečajni upravitelj, a rok za žalbu počinje teći danom izlaganja rješenja u pisarnici suda.
Odbor vjerovnika određuje postotak namirenja tražbine koje se isplaćuje završnom diobom. Ako odbor vjerovnika nije osnovan, visinu dijela koji se isplaćuje završnom diobom određuje stečajni sudac (stavak 1. članka 191. SZ-a). Završnoj se diobi ne može pristupiti bez suglasnosti stečajnog suca na završni diobni popis (stavak 2. članka 192. SZ-a). Stečajni je upravitelj dužan vjerovnicima koji se uzimaju u obzir pri završnoj diobi priopćiti postotak u kojem se tražbine namiruju (stavak 2. članka 191. SZ-a). Najsvrsishodnijim se ukazuje da uz javnu objavu poziva za završno ročište (stavak 2. članka 193. SZ-a), stečajni upravitelj javno priopći vjerovnicima postotak u kojem se njihove tražbine namiruju, te time udovolji obvezi iz članka 191. stavak 2. SZ-a.
Završnom se diobom namiruju stečajni vjerovnici čije su tražbine utvrđene na kojem od ispitnih ročišta (članak 177. SZ-a) odnosno vjerovnici čije su tražbine utvrđene u parničnom postupku (članak 178. SZ-a). Završnom se diobom namiruju razlučni vjerovnici kojima je stečajni dužnik osobno odgovoran (članak 84. SZ-a), a po pravilima koja vrijede za stečajne vjerovnike. Uvjet je da najkasnije u roku od 15 dana nakon javne objave završnog diobnog popisa stečajnom upravitelju podnesu dokaz da su se odrekli odvojenog namirenja ili da se nisu odvojeno namirili. U suprotnom, gube pravo na namirenje zajedno sa stečajnim vjerovnicima.
Međutim, prije namirenja stečajnih i razlučnih vjerovnika potrebno je uzeti u obzir i namiriti one stečajne vjerovnike odnosno razlučne vjerovnike koji nisu namireni tijekom djelomičnih dioba, a ispunili su uvjete iz članka 185. i 186. SZ-a. Ovi se vjerovnici namiruju do iznosa koji ih izjednačava sa ostalim vjerovnicima.
Tražbine vezane za odgodni uvjet ne uzimaju se u obzir ako je mogućnost nastupa uvjeta toliko daleka da ona u vrijeme diobe nema imovinsku vrijednost (stavak 2. članka 187. SZ-a). Eventualno izdvojeni iznosi prilikom djelomičnih dioba za namirenje ovih tražbina uključuju se u masu iz koje se obavlja završna dioba.

Namirenje tražbina osiguranih razlučnim pravom

Stvar ili pravo na kojem postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi može unovčiti ovršni ili stečajni sud, a zavisno od inicijative razlučnog vjerovnika odnosno stečajnog upravitelja (članak 164. i članak 165. SZ-a).
Ako je stvar ili pravo na kojem postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi unovčavao ovršni sud, on će nakon što namiri troškove provedenog ovršnog postupka preostali novac predati stečajnom sudu (stavak 1. članka 164. a SZ-a). Prema stavku 1. članka 106. OZ-a od iznosa dobivenog prodajom namiruju se prvenstveno i to ovim redosljedom: 1. troškovi ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji; 2. porezi i druge pristojbe dospjele za posljednjih godinu dana koji terete prodanu nekretninu. Iz iznosa dobivenog od ovršnog suda, stečajni sudac će: izdvojiti u stečajnu masu odgovarajući iznos prema pravilima iz članka 170. SZ-a; 2. namiriti tražbine razlučnih vjerovnika prema redosljedu predviđenom pravilima ovršnog postupka; 3. preostali iznos predati stečajnom upravitelju.

U skladu s naprijed citiranom toč.2. stavka 1. članka 106. OZ-a porezi i druge pristojbe dospjele za posljednjih godinu dana koje terete prodanu nekretninu prioritet su u namirenju. Istovremeno, ako se prodaju nekretnine ovršenika, ovršni sud prioritetno namiruje samo troškove do tada provedenog ovršnog postupka (stavak 1. članka 164. a SZ-a)
Postavlja se pitanje da li se u stečajnom postupku prioritetno namiruju tražbine poreza i drugih pristojbi dospjele za posljednjih godinu dana koje terete prodanu nekretninu.

Prema članku 170. stavak 1. SZ-a troškovi utvrđivanja tražbine, koji obuhvaćaju troškove istovjetnosti predmeta i prava na tom predmetu, određuju se paušalno u iznosu od 5 posto od utrška, a prema stavku 2. istog članka troškovi unovčenja određuju se paušalno u iznosu od 5 posto od utrška, s tim da ako su stvarno nastali troškovi znatno niži ili viši odredit će se u stvarnoj visini.
U praksi Trgovačkog suda u Zagrebu porezi koji terete nekretninu smatraju se jednim od troškova unovčenja (stavak 2. članka 170. SZ-a) i prioritetno se namiruju ustezanjem od cijene u stvarnom iznosu te doznačavaju vjerovniku od strane stečajnog upravitelja. Praksa je, također, da se i preostali troškovi unovčenja ne utvrđuju paušalno nego u stvarnom iznosu i ustežu od cijene prodane nekretnine.
Nakon izdvajanja troškova postupka u skladu s člankom 170. SZ-a, od iznosa predatog stečajnom sudu obračunavaju se tražbine razlučnih vjerovnika u skladu s člankom 107. SZ-a. Eventualno preostali iznos postaje stečajna masa.

Od cijene dobijene prodajom pokretnih stvari prvenstveno se ustežu troškovi u skladu s člankom 170. stavak 1. i 2., namiruju razlučni vjerovnici u skladu s odgovarajućim odredbama Ovršnog zakona, dok preostali iznos postaje stečajna masa.