Namirenje fiducijara ako je nad fiducijantom pokrenut stečajni postupak

Otvaranjem stečaja nad fiducijantom, fiducijar već po samom SZ postaje razlučni vjerovnik, ali sa takovim statusom koji mu je kroz sve dosadašnje izmjene SZ davao određene posebnosti i privilegije.

Razlučni vjerovnici stečajnog dužnika su oni vjerovnici koji imaju pravo odvojenog namirenja iz određenih dijelova stečajne mase (kod fiducija to je ona imovina stečajnog dužnika na kojoj imaju zasnovano fiducijarno osiguranje) i to do visine iznosa svojih tražbina te do toga iznosa isključuju stečajne vjerovnike od namirenja iz vrijednosti stvari ili prava na kojima imaju zasnovano razlučno pravo.

Imovinu stečajnog dužnika čini «opća» (neopterećena) imovina te «posebna» (opterećena) imovina. Unovčenjem opće imovine namiruju se stečajni vjerovnici i to razmjerno tj. Prioritetno u odnosu na isplatne redove a razmjerno oni u istom redu, a posebnom imovinom namiruju se prvenstveno i odvojeno vjerovnici koji na istoj imaju kakvo razlučno pravo.

Pored fiducijarnog vjerovnika u stečajnom postupku najčešće se kao razlučni vjerovnici pojavljuju još vjerovnici koji imaju založno pravo, pravo na namirenje, pravo zadržanja, RH i jedinice lokalne uprave i samouprave te druge javne pravne osobe ako predmet za koji postoji obveza plaćanja carine ili poreza po zakonu služi osiguranju javnih davanja.

Razlučni vjerovnici pa tako i fiducijar, u slučaju kada je nad fiducijantom otvoren stečajni postupak, imaju pravo izbora na koji način i u kojem postupku namiriti svoju tražbinu, konkretno mogu svoje razlučno pravo ostvarivati bilo u stečajnom postupku bilo u ovršnom postupku izvan i mimo stečaja. Ovo potonje podrazumijeva bilo ovršni postupak koji je pokrenut prije stečaja pa ga razlučni vjerovnik nastavlja nakon stečaja, bilo ovršni postupak koji je pokrenut nakon otvaranja stečaja nad fiducijantom a prije nego što je stečajni upravitelj predložio prodaju opterećene imovine u stečajnom postupku. Na to upućuju odredbe čl.81. A.,b. I c. ZID SZ 2003, čl. 98., 164., 164.a. ZID SZ 2006.

Način namirenja fiducijara u stečaju odnosno ostvarivanje fiducijarnog osiguranja u stečaju, ovisi o tome kada je pokrenut stečajni postupak nad fiducijantom te o kojem se predmetu osiguranja radi, odnosno na kojoj je imovini zasnovan fiducij.

Ostvarivanje fiducijarnog osiguranja ako je stečaj nad fiducijantom pokrenut do ZID SZ 2006

Do stupanja na snagu ZID SZ 2006 u 7.mj.2006.godine, na sve stečajne postupke

Pokrenute do tada nad fiducijantom, primjenjivale su se u pogledu namirenja tražbine fiducijara odredbe čl.81. A.(koji je uveden u ZID SZ 2000 s retroaktivnim učinkom), te čl.81. B. I čl.81. C. ( koji su uvedeni u ZID SZ 2003 također s retroaktivnim učinkom) s primjenom dakle na sve pokrenute stečajeve nad fiducijantom do tada a i na one stečajne postupke pokrenute nakon toga, sve do donošenja ZID SZ 2006 kada je čl.81.a. mijenjan, a članci 81.b. I 81. C. su brisani.
Dakle, ZID SZ 2000 uvodi novi čl.81. A koji se izravno odnosi na sudsko i javnobilje-žničko osiguranje tražbina prijenosom vlasništva na stvari ili prijenosom prava i koji tako i glasi i kojim je uvedena relativno komplicirana procedura ostvarenja tražbine fiducijara .

Prvenstveno je određeno da otvaranjem stečajnog postupka fiducijar gubi pravo otuđenja i opterećenja stvari koja su na njega prenesena sudskim ili javno bilježničkim osiguranjem tražbine i da pravni poslovi sklopljeni protivno tome nemaju pravni učinak.

To znači da fiducijar otvaranjem stečaja nad fiducijantom ne može niti otuđiti niti opteretiti predmet osiguranja, a niti se može namiriti unovčenjem predmeta osiguranja izvansudskim putem – putem javnog bilježnika. Takvi bi poslovi bili ništetni.

Međutim, iako je fiducijar otvaranjem stečaja nad fiducijantom postajao razlučni vjerovnik, ipak njegov položaj nije bio isti kao položaj drugih razlučnih vjerovnika, npr. Založnog vjerovnika koji također osiguranu tražbinu namiruje unovčavanjem založenog predmeta osiguranja i to prvenstveno stoga što je odredba čl.81. A. Fiducijaru daje pravo da po određenim uvjetima ipak može postati punopravni vlasnik predmeta osiguranja.

Ostvarenje fiducija je ovisilo o predmetu osiguranja odnosno čl.81. A. Koji je vrijedio do ZID SZ 2006 razlikuje tri situacije u kojima se mogao naći fiducijar vezano za način namirenja osigurane tražbine.

1.) Namirenje fiducijara čija je tražbina osigurana prijenosom stvari ili prava koji su upisani u javnoj knjizi ( zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, zrakoplova, intelektualnog vlasništva i dr.)

Tada fiducijar ima pravo na odvojeno namirenje na toj stvari ili pravu prema odredbama propisa o ovrsi, s tim da se upućuje na čl. 81. I 164. St.4. I 5. SZ.

To podrazumijeva da u ovom slučaju fiducijar ima pravo birati hoće li se namiriti odvojeno i izvan stečaja u ovršnom postupku pred ovršnim sudom ( Općinskim sudom) ili će se namiriti u stečajnom postupku.

1. a) 1. Namirenje fiducijara u ovršnom postupku pred ovršnim sudom

Postupak ovrhe vodi nadležni Općinski sud postupajući po odredbama čl. 74. Do 125. OZ odnosećim na ovrhu na nekretnini. Nakon što unovči stvar ili pravo ovršni sud postupa nadalje po odredbi čl.164.a. ( koja je uvedena sa ZID SZ 2003 sa retroaktivnim učinkom na sve do tada pokrenute stečajne postupke) i nakon namirenja troškova preostali novac od kupovnine dostavlja stečajnom sudu, a koji sud nakon ročišta za diobu odlučuje o namirenju tražbina razlučnih vjerovnika, u ovom slučaju fiducijara i to putem rješenja o namirenju.

U tom ovršnom postupku je fiducijar ovlašten temeljem odredbe čl.81. A. St.4. Zatražiti

Najkasnije u prijedlogu za ovrhu da se stvar ili pravo ne mogu prodati za cijenu koja bi bila niža od osigurane tražbine uvećane za kamate, troškove i porez na promet te izjaviti da je spreman ako se ta cijena ne postigne ni nakon treće prodaje (po ZID SZ 2003 - «na prvoj prodaji»), zadržati stvari ili pravo kao punopravni vlasnik odnosno imatelj, za tu cijenu.

1. a) 2. Namirenje fiducijara u stečajnom postupku pokrenutim do ZID SZ 2006

Postupak prodaje u ovom slučaju vodi stečajni sudac uz odgovarajuću primjenu pravila Ovršnog zakona odnosećim na ovrhu na nekretnini i to prodaje na prijedlog stečajnog upravitelja, u situaciji kad fiducijar nije pokrenuo ovršni postupak prije no što je prodaju predložio stečajni upravitelj u stečajnom postupku.

I u ovom stečajnom postupku fiducijar je ovlašten zatražiti najkasnije do donošenja rješenja o prodaji, da se stvar ili pravo ne mogu prodati za cijenu koja bi bila niža od osigurane tražbine osigurane za kamate, troškove i porez na promet te izjaviti da je spreman ako se ta cijena ne postigne, zadržati stvar ili pravo kao punopravni vlasnik odnosno imatelj, za tu cijenu.

U oba navedena slučaja (i a)1. I a)2. ) ukoliko se stvar ili pravo ne uspije na prvoj prodaji prodati za cijenu višu od osigurane tražbine uvećane za kamate troškove i porez na promet, smatra se da je fiducijar postao punopravni vlasnik stvari ili punopravnim imateljem stvari koji su na njega preneseni za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama, troškovima i porezom na promet, a ukoliko je ta presumpcija ostvarena u stečajnom postupku, stečajni sudac na zahtjev fiducijara donosi rješenje kojim određuje brisanje zabilježbe u zemljišnoj knjizi ili drugoj javnoj knjizi da je prijenos vlasništva odnosno prava obavljen radi osiguranja.

1. b) Namirenje fiducijara čija je tražbina osigurana prijenosom stvari ili prava koji nisu upisani u javnoj knjizi

Tada fiducijar ima pravo na odvojeno namirenje na toj stvari ili pravu prema odredbama SZ o unovčenju drugih stvari ili prava sukladno čl. 165.do 172. SZ.

To konkretno znači da ovlaštenje na unovčenje može imati stečajni upravitelj ili fiducijar.
Ukoliko se radi o stvari koja je u posjedu stečajnog upravitelja isti smije neposrednom pogodbom (po ZID SZ 2006 – slobodnom pogodbom) unovčiti pokretnu stvar na kojoj postoji razlučno pravo i naplatiti ili na drugi način unovčiti tražbinu ili drugo pravo koje je dužnik ustupio radi osiguranja nekog prava.

Dužnost je stečajnog upravitelja obavijestiti fiducijara o prethodnom, dopustiti mu razgledavanje, uvid u knjige i poslovnu dokumentaciju, priopćiti fiducijaru na koji način predmet osiguranja namjerava otuđiti, dati mu priliku da u roku od 8 dana sam predloži unovčenje predmeta osiguranja koje bi za fiducijara eventualno bilo povoljnije, isto uzeti u obzir ( povoljnije unovčenje je ono koje smanjuje troškove i eventualna mogućnost da fiducijar sam preuzme predmet osiguranja).

Ukoliko stečajni upravitelj nema pravo na unovčenje pokretne stvari ili tražbine na kojima postoji razlučno pravo (jer je u posjedu fiducijara) fiducijar ima pravo unovčiti stvar ili tražbinu. Stečajni sudac mu za to može dati rok u kojem, ako ne uspije unovčiti predmet osiguranja, pravo na unovčenje stječe stečajni upravitelj.

Odredbom čl.81. A st.9. Ovlašten je fiducijar, sve dok stečajni upravitelj ne unovči stvar ili pravo, obavijestiti istog da je spreman zadržati stvar ili pravo za cijenu koja odgovara osiguranoj tražbini uvećanoj za kamate, troškove i predvidivi porez na promet i to ako stečajni upravitelj ne uspije prodati stvar ili pravo za višu cijenu u roku od 3 mjeseca od dana kada je fiducijar zatražio od stečajnog upravitelja da proda stvar ili pravo.

U slučaju da je fiducijar ovlašten sam prodati stvar ili pravo ( čl.172. SZ) a želi stvar ili pravo zadržati za cijenu koja odgovara osiguranoj tražbini uvećanoj za kamate, troškove i predvidivi porez na promet, tada je dužan ovlastiti stečajnog upravitelja da pokuša obaviti prodaju za tu cijenu i ako stečajni upravitelj ne uspije prodati stvar ili pravo barem za cijenu koja odgovara osiguranoj tražbini uvećanoj za kamate, troškove i predvidivi porez na promet u roku od 3 mjeseca od dana kad je fiducijar zatražio od istog da stvar ili pravo proda odnosno od dana od kojeg je na to ovlastio stečajnog upravitelja, tada fiducijar postaje punopravni vlasnik stvari odnosno prava.
Stav 12. Čl. 81. A. Određuje da se sve gore navedeno odnosi na odgovarajući način i na sudski i na javnobilježnički prijenos radi osiguranja dionica, udjela i poslovnih udjela.

1. c) Pravo fiducijara da zadrži predmet osiguranja

Temeljem odredbe čl.81. St. 13. I 14., stečajni sudac može na prijedlog fiducijara ili stečajnog upravitelja u situaciji kada ocijeni da je to opravdano, rješenjem koje oglašava na oglasnoj ploči suda, ovlastiti stečajnog upravitelja da s fiducijarom zaključi sporazum o tome da fiducijar zadrži kao punopravni vlasnik stvar odnosno pravo koji su na njega preneseni radi osiguranja i to za cijenu koja odgovara osiguranoj tražbini uvećanoj za kamatu, troškove i predvidivi porez na promet.

Taj Sporazum stečajni upravitelj zaključuje tek kad navedeno rješenje postane pravomoćno, a pravo na žalbu na to rješenje imaju vjerovnici, stečajni upravitelj i dužnik pojedinac.

Radi pojašnjenja navedenih odredbi ZID SZ 2003 uvodi čl.81. B. I 81. C. naslova «Pokretanje ovršnog postupka» te nedvosmisleno određuje da u situaciji iz čl.81. A. St.3. (gore navedenoj pod 3.1.a) 1. ) fiducijar ovršni postupak pokreće kao ovrhovoditelj protiv stečajnog dužnika – fiducijanta, kao ovršenika i da se prednosni red računa prema vremenu stjecanja fiducija.

Važno je na ovom mjestu također naglasiti da je navedeni način ostvarenja fiducija propisan odredbama čl. 81. A., 81. B. I 81.c., vrijedio sve do stupanja na snagu ZID SZ 2005, dakle vrijedio i za vrijeme kada je istovremeno bio na snazi ZID OZ 2003 (od 11.mj.03. do 07.mj.05) koji je, kako je već naprijed navedeno, iskljućivao pravo fiducijaru da (u slučaju kada je tražbinu namirivao protiv fiducijanta nad kojim nije pokrenut stečajni postupak) postane punopravni vlasnik na predmetu osiguranja, a što su istovremeno dozvoljavale odredbe SZ u čl. 81. A.

2.) Ostvarivanje fiducijarnog osiguranja ako je stečaj nad fiducijantom pokrenut nakon zid sz 2006

ZID SZ 2006 mijenja čl.81. A., te briše čl.81.b. I 81. c. Čl.81.a. koji je određivao naprijed navedeni relativno komplicirani postupak
namirenja tražbine fiducijara mijenja se na način da sada glasi: «Vjerovnik čija prava proizlaze iz sudskog ili javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva na stvari ili prijenosom prava ima u stečajnom postupku pravni položaj razlučnog vjerovnika».

Dakle, za razliku od ZID SZ 2003 koji fiducijara svrstava u razlučnog vjerovnika ali koji se razlikuje od ostalih jer je pod uvjetima iz čl. 81. A. Mogao zadržati predmet osiguranja, ZID SZ 2006 fiducijara svrstava u razlučne vjerovnike na način da se isti ne razlikuje od ostalih razlučnih vjerovnika u pogledu prava na namirenje svoje osigurane tražbine, tj. Već u isticanju statusa u stečaju mu oduzima ovlaštenje da bi zadržao predmet osiguranja. Odredbe čl.81. B. I 81. C. koje su izravno i izričito propisivale pokretanje ovršnog postupka pred ovršnim sudom u situaciji kada bi fiducijar želio svoju tražbinu namiriti mimo i izvan stečaja, te red prvenstva, brisane su.

Za naglasiti je da se odredbe ZID SZ 2006 ne primjenjuju retroaktivno kada je u pitanju fiducij, a što proizlazi iz čl.111. ZID SZ 2006 (jer je istim taksativno navedeno 28 odredbi ZID SZ 2006 koje se primjenjuju na stečajne postupke u tijeku i to ako nisu započete radnje na koje se odnose, a u što ne spada fiducij).

Svrha promjene čl. 81. A. I brisanja čl.81. B. I 81. C. po intenciji zakonodavca je ne opteretiti Stečajni zakon paralelnim uređivanjem instituta koji su temeljni instituti drugih zakona ( u ovom slučaju fiducija kao instituta Ovršnog zakona), a obrazloženje je još i to da je fiducijar u stečaju « razlučni vjerovnik sui generis « na čija prava stečajni postupak ne bi trebao imati utjecaj.

Ako ne bi trebao imati utjecaj, to bi značilo da se na fiducij i u slučaju otvaranja stečaja nad fiducijantom primjenjuju odredbe Ovršnog zakona odnoseće na fiducij, znači i one odnoseće na namirenje tražbine fiducijara osigurane fiducijom, ali ipak uz izuzetak da fiducijar ima samo ovlasti unovčiti predmet osiguranja ali nema pravo postati punopravni vlasnik stvari odnosno imatelj prava koji su na njega preneseni radi osiguranja, odnosno nema pravo zadržati predmet osiguranja.

To stoga što u poziciji i statusu razlučnog vjerovnika odredbe čl.164. Do 172. ZID SZ 2006 mu daju samo pravo na unovčenje predmeta osiguranja ali ne i pravo na punopravno stjecanje odnosno zadržanje predmeta osiguranja ( jer prestale su važiti odredbe čl.81. a. koje su mu do ZID SZ 2006 dale mogućnost da kod unovčenja, bilo pred ovršnim, bilo pred stečajnim sudom, zadrži predmet osiguranja kao punopravni vlasnik).
I u ovoj situaciji, nakon ZID SZ 2006, fiducijar kao razlučni vjerovnik može u slučaju otvaranja stečaja nad fiducijantom birati hoće li se namiriti u stečajnom postupku ili će svoju tražbinu namiriti u ovršnom postupku izvan i mimo stečajnog postupka.

2. a) Namirenje fiducijara u stečajnom postupku

Postupak je jasno određen na način kako je to propisano odredbama čl.164. Do 172. ZID SZ 2006.

2. a) 1. Namirenje fiducijara čija je tražbina osigurana prijenosom stvari i prava koji su upisani u javne knjige

Prodaju obavlja stečajni sudac ( čl.164.ZID SZ 2006) i to na prijedlog stečajnog upravitelja ( ako razlučni vjerovnik nije već pokrenuo postupak ovrhe radi prisilnog namirenja svoje tražbine) s tim da stečajni sudac u postupku prodaje na odgovarajući način primjenjuje pravila OZ o ovrsi na nekretninama.

Na odgovarajući način znači, da se u stečajnom postupku a koji u svojoj naravi generalne ovrhe teži ekonomičnosti i hitnosti postupanja zbog suštine odredbi Stečajnog zakona i cilja stečajnog postupka, ne primjenjuju odredbe OZ odnoseće na ograničenje broja ročišta za prodaju, prodajnu cijenu, rok oglašavanja prodaje na oglasnoj ploči suda i odredbe o obustavi.

Štoviše ZID SZ 2006 donosi kogentne odredbe čl.164. St.3., 4., 5, i 6. Kojima je određeno da stečajni sudac kod ovakve prodaje u stečajnom postupku, imovine na kojoj razlučni vjerovnik ima zasnovano razlučno pravo, najprije rješenjem određuje da će se ta imovina stečajnog dužnika prodavati u stečajnom postupku te da će se to zabilježiti u zemljišnim knjigama. Pravo na žalbu dato je stečajnom upravitelju i razlučnim vjerovnicima jer se njih i tiče.

Nadalje, stečajni sudac zaključkom određuje vrijednost predmeta osiguranja, način i uvjete prodaje, te za razliku od OZ skraćuje rok objave na oglasnoj ploči zaključka na 15 dana (od objave do prodaje) te određuje da, tek ako se niti na drugoj javnoj dražbi ne postigne utvrđena vrijednost predmeta osiguranja, isti se može prodati na slijedećim ročištima za prodaju po nižoj cijeni, koju zaključkom određuje stečajni sudac.

Dakle primjenjujući na odgovarajući način pravila o ovrsi na nekretnini, stečajni sudac donosi rješenje o prodaji, zaključak o prodaji, zaključak o utvrđenju vrijednosti, prodaje predmet osiguranja bilo javnom dražbom ili pod uvjetima iz čl.92. OZ neposrednom pogodbom ( samo ukoliko prethodno o tome bude postignuta suglasnost razlučnog vjerovnika i stečajnog upravitelja te osoba čija prava prestaju prodajom i to Sporazumom koji mora biti javno ovjerovljen i na temelju kojeg stečajni sudac može ovlastiti javnog bilježnika, sudskog ovršitelja ili stečajnog upravitelja da s kupcem sklopi ugovor o kupoprodaji), nakon čega sud donosi rješenje o dosudi najpovoljnijem ponuđaču – kupcu.

U oba slučaja stečajni sudac rješenjem o dosudi određuje upis prava vlasništva kupca i brisanje tereta a zatim nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno i kupac plati kupovninu, donosi zaključak o predaji predmeta osiguranja kupcu, te određuje ročište za diobu na kojem se odlučuje o namirenju razlučnog vjerovnika i troškovima, te se donosi rješenje o namirenju.

Namirenje razlučnog vjerovnika pa tako i fiducijara određeno je čl.164.a. St.3. ZID SZ 2006 (stečajni sudac najprije namiruje troškove unovčenja obračunate prema pravilima iz čl.170. SZ, zatim namiruje tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu predviđenom pravilima ovršnog postupka a preostali iznos predaje stečajnom upravitelju za namirenje stečajnih vjerovnika).

2. a) 2. Namirenje fiducijara čija je tražbina osigurana prijenosom stvari ili prava koji nisu upisani u javnoj knjizi

U ovom slučaju fiducijar ima pravo na odvojeno namirenje svoje tražbine unovčenjem predmeta osiguranja u skladu s odredbama čl.165. Do 172. ZID SZ 2006, a prodaju predmeta osiguranja obavlja bilo stečajni upravitelj bilo fiducijar pa čak i stečajni sudac pod uvjetima iz čl.165.st.1. ZID SZ 2006.

Čl. 165. određuje da ukoliko se predmet osiguranja nalazi u posjedu stečajnog upravitelja stečajni upravitelj će je unovčiti uz odgovarajuću primjenu pravila ovrhe ili slobodnom pogodbom, a također da stečajni upravitelj smije naplatiti ili na drugi način unovčiti tražbinu ili drugo pravo koje je dužnik ustupio radi osiguranja nekog prava.

Novina ZID SZ 2006 je u tome što se dosadašnji izraz neposredna pogodba zamjenjuje slobodnom pogodbom (kao institutom Zakona o obveznim odnosima) jer je neposredna pogodba institut Ovršnog zakona i već je sadržana u pravu stečajnoj upravitelja da stečajnom sucu prodaju i tih predmeta osiguranja predloži na način da iste prodaje stečajni sudac. Stečajni upravitelj je dužan u ovom postupku unovčenja držati se postupka propisanog odredbama čl.165-172 ZID SZ 2006, a što je već naprijed bilo objašnjeno.

Ako stečajni upravitelj nema pravo na unovčenje jer se predmet osiguranja nalazi u posjedu fiducijara, unovčenje obavlja fiducijar temeljem čl.172. Koji je također već naveden.

2. b) Namirenje fiducijara u ovršnom postupku ( mimo i izvan stečaja )

Fiducijar, kao i svaki drugi razlučni vjerovnik ima pravo na odvojene namirenje svoje tražbine na posebnoj imovini stečajnog dužnika – fiducijanta na kojoj je zasnovao razlučno pravo i to na odvojeno namirenje mimo i izvan stečaja.

To proizlazi iz odredbe čl.164. St.2. ZID SZ 2006 kojom je određeno da u slučaju da je razlučni vjerovnik pokrenuo postupak ovrhe na nekretnini radi prisilnoga namirenja svoje tražbine prije nego što je stečajni upravitelj predložio njenu prodaju, nekretnina će se prodati u ovršnom postupku koji je pokrenuo razlučni vjerovnik.

Također i sam naslov upućuje na « unovčenje « predmeta osiguranja, dakle prodaju ( a ne i zadržanje), kako je to pod određenim pretpostavkama bilo dopušteno prije ZID SZ 2006.
Tko provodi ovršni postupak u slučaju odvojenog namirenja tražbine fiducijara, da li ovršni sud (Općinski sud) ili javni bilježnik? Ili oboje?
Nije sporno da postupak prodaje, razlučni vjerovnik koji nije fiducijar ( založni i dr. Vjerovnici), ostvaruje mimo i izvan stečaja u sudskom postupku pred ovršnim sudom. Na to jasno i izričito upućuju odredbe Stečajnog zakona i to čl.164. I čl.164.a. ZID SZ 2006 koji određuju i postupanje toga ovršnog suda i u slučaju prodaje i u slučaju odgode prodaje.

Također na to upućuje i čl.81. Koji ovršni postupak kod odvojenog namirenja založnih vjerovnika i vjerovnika koji imaju pravo na namirenje veže uz čl.164.a., a koji samo i jedino predviđa postupak prodaje pred ovršnim (Općinskim ) sudom.

Dakle odredbe ZID SZ 2006 i dalje u svojem tekstu, u pogledu unovčenja predmeta osiguranja založnih vjerovnika, spominju samo ovršni postupak pred ovršnim sudom u situaciji kada se radi o odvojenom namirenju tražbina razlučnih vjerovnika mimo i izvan stečaja.
Nigdje u tekstu ZID SZ 2006 nije navedeno drugačije postupanje za fiducij, odnosno nigdje u istom nije navedeno da bi se kod fiducija predmet osiguranja namirivao izvansudskim putem, putem javnog bilježnika, a niti postoji odredba koja bi upućivala da se postupak unovčenja koji vodi ovršni sud na odgovarajući način odnosi i na postupak unovčenja koji provodi javni bilježnik kada je u pitanju fiducij.
Jedino iz obrazloženja noveliranog čl.81. A. Proizlazi da se na fiducij ne može doslovno primijeniti odredba čl.164.

Proizlazi da odgovor na gornje pitanje više nije izričito i nedvosmisleno dat u odredbama ZID SZ 2006, a kako je to jasno bilo dato do tada u čl.81.a. , 81. B. I 81. C. Koji su kako je već bilo rečeno, izravno upućivali fiducijara da kao ovrhovoditelj pokrene ovršni postupak samo pred ovršnim sudom i to protiv stečajnog dužnika – fiducijanta kao ovršenika.
Naime, u ZID SZ 2006 brisane su odredbe čl. 81.b. I 81. C. A brisane su i bivše odredbe čl. 81. A. St. 4. I 5. Koje uz fiducijara samo vežu sudski postupak pred ovršnim sudom ( ne predviđa se mogućnost bilo kakovog izvansudskog postupka).

Brisanje zakonodavac obrazlaže težnjom i namjerom da fiducijar kao «sui generis razlučni vjerovnik» svoje pravo na namirenje ostvaruje prema odredbama osnovnog zakona koji regulira fiducij a to je Ovršni zakon.

A Ovršni zakon, kako je to već bilo navedeno, određuje ostvarivanje fiduciarnog osiguranja putem javnog bilježnika, dakle izvansudski.
Time bi proizlazilo da je zakonodavac izmjenama ZID SZ 2006 htio i u slučaju kada je nad fiducijantom otvoren stečajni postupak a fiducijar želi odvojeno namirenje ( izvan stečaja) da se fiducijar namiri putem javnog bilježnika ali s ograničenjem da svoju tražbinu namiri unovčavanjem tj. Prodajom predmeta osiguranja ( ali ne i po čl.277. Koji više ne dolazi u obzir zbog statusa fiducijara kao razlučnog vjerovnika u ZID SZ 2006) dakle bez mogućnosti da fiducijar u odvojenom ovršnom postupku postane i punopravni vlasnik i zadrži predmet osiguranja.

Čl.1. OZ određuje uostalom da je ovršni postupak onaj postupak po kojem postupaju ne samo sudovi već i javni bilježnici kada provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

Za naglasiti je da i sam bilježnik u izvansudskom postupku prodaje predmeta osiguranja, primjenjuje na odgovarajući način one iste odredbe OZ koje se odnose na ovrhu na određenom predmetu ovrhe radi namirenja, dakle one iste odredbe koje primjenjuje i ovršni sud kada provodi ovrhu.
Ukoliko je zaista intencija zakonodavca bila po prvi put nakon desetogodišnje dosadašnje prakse tj. Po prvi put nakon donošenja SZ 1996. Da se u slučaju odvojenog namirenja fiducijara izvan i mimo stečaja nad fiducijantom, isti više ne namiruje sudski već izvansudski, tada bi to značilo da se sve one odredbe SZ koje i nakon ZID SZ 2006 određuju postupanje ovršnog suda u slučaju namirenja razlučnih vjerovnika na odgovarajući način primjenjuju na postupanje javnog bilježnika.
Odredbe ZID SZ 2006 koje izravno određuju postupanje ovršnog suda u slučaju provođenja ovršnog postupka koji je pokrenuo razlučni vjerovnik ( a što se odnosi na založne i ostale razlučne vjerovnike) analogno bi se tada odnosile i na javnog bilježnika pa bi proizlazilo da nakon što javni bilježnik proda predmet osiguranja, kupovninu odgovarajućom primjenom čl.164. A. St.1. I 2. Dostavlja stečajnom sudu koji namiruje razlučnog vjerovnika – fiducijara.
Međutim ipak ostaje otvoreno pitanje kako na odgovarajući način na javnog bilježnika primijeniti odredbu čl.98. St.5. SZ koja se odnosi na prekid postupka ovrhe ili osiguranja pokrenut od strane razlučnog vjerovnika prije otvaranja stečaja, jer rješenje o prekidu temeljem odredbe čl.212. Zakona o parničnom postupku donosi samo sud.

Također i pitanje kako na odgovarajući način na javnog bilježnika primijeniti odredbu čl.164. St. 7 do 12 koja se odnosi na donošenje rješenja o prihvaćanju ili odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe u slučaju kada je nekretnina stečajnog dužnika potrebna za nastavak poslovanja ili bi prodaja iste ugrozila provedbu stečajnog plana ili još nije održano izvještajno ročište, a u kojim slučajevima ZID SZ 2006 određuje da ovršni sud donosi takova rješenja a po prirodi stvari ih niti ne može donositi javni bilježnik ( čak se niti eventualna javnobilježnička utanačenja odnosno dogovor stranaka kod javnog bilježnika u ovom slučaju ne mogu primijeniti jer se radi o različitim interesima stranaka, interesu fiducijara da se predmet osiguranja proda i da se njegova tražbina namiri i interes stečajnog dužnika da do daljnjeg zadrži posjed nekretnine u slučajevima iz čl.164.st.7. Toč.1.,2.i 3. ZID SZ 2006 ).
Također treba reći i to da, ako je zakonodavac fiducijara nakon stečaja po ZID SZ 2006 samo izjednačio s položajem založnog vjerovnika tada, osim odredbi SZ koje izravno upućuju i navode ovršni sud, a ne javnog bilježnika (čl.98.st.5., čl.164. St.7 do 11, čl.164.a. SZ) ne treba zanemariti niti odredbe čl.336. I 337. ZV koje određuju da je namirenje založnog prava vjerovnik ovlašten ostvarivati izvansudskim putem ako je zalog pokretnina ili pravo koje se ne smatra nekretninom i ako je založni dužnik pisano na to izričito pristao; a u slučaju da se radi o trgovačkom poslu – ako takovo namirenje nije izričito isključio; odnosno da se namirenje tražbine osigurane hipotekom iz vrijednosti založene stvari može ostvariti samo u sudskom postupku po propisima o ovrsi radi naplate novčanih tražbina.

Da li sukladno tome proizlazi da bi javni bilježnici bili ovlašteni samo na unovčenje predmeta osiguranja koji nisu nekretnine, ili se ipak primjenjuje ZID SZ 2006 koji tek u redakcijskom tekstu upućuje na ZID OZ 2005 u pogledu fiducija i to za sve predmete osiguranja odnosno bilo kojeg predmeta osiguranja kojeg fiducijar odluči odvojeno namirivati mimo stečaja nad fiducijantom, pokazat će se u skoroj pravnoj praksi.

Ono što je za sada nedvosmisleno i jasno propisano, to je postupak ostvarivanja fiducijarnog osiguranja u samom stečajnom postupku otvorenim nad fiducijantom, jasno propisan odredbama čl.164. Do 172. ZID SZ 2006.