Sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi

Tom značajnom novinom, ovršni je postupak uređen kao postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava, te prema kojem provode postupke osiguranja.

U ovom članku osvrnuti ću se na smatram, najznačajniju intervenciju u dosadašnje uređenje ovršnog postupka, određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku, odnosno dosadašnja iskustva primjene tog novog instituta u praksi .

Za ocjenjivanje jedne tako značajne novine u ovršnom pravu kao što je određivanje ovrhe po novom tijelu postupka – javnom bilježniku, period od nešto više od pola godine, nije dug period za donošenje odluka kojima bi se moglo izvršiti cjelokupno ocjenjivanje tog instituta, no smatram ipak na određeni način reprezentativan i dostatan za donošenje određenih zaključaka, a u svakom slučaju za iznošenje iskustava u praksi u njegovoj primjeni.

Polazeći od zakonskog definiranja uloge javnih bilježnika u ovrsi, njima se povjerava posao određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, obavljanje dostave rješenja o ovrsi, stavljanje potvrda pravomoćnosti i ovršnosti na rješenja o ovrsi, te upućivanje predmeta nadležnom sudu kada je to zakonom predviđeno, a to su slučajevi : dostave predmeta u slučaju kada se ocijeni da prijedlog za ovrhu nije dopušten, uredan ili osnovan, u slučaju podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi, te povodom prijedloga stranaka .

Polazeći nastavno od svrhe uvođenja novog tijela postupka, javnih bilježnika u ovoj vrsti ovrhe i ciljeva koje se njihovim sudjelovanjem želio postići, a što je rasterećivanje sudova tom vrstom predmeta i mogućnost naplate tražbine ovrhovoditelja vansudskim putem, smatram da se za ovaj period može reći da je nesporno ova intervencija dovela do značajno manjeg priljeva te vrste predmeta na sudove.

Prema podacima ovršne pisarnice trgovačkog suda u zagrebu do 1. 9. 2005. G. Zaprimljeno je 9.972 ovršnih predmeta oznake ovrv ( ovrha na temelju vjerodostojne isprave ) ,dok je 1. 9. 2006. Zaprimljeno 3.220 te vrste predmeta, od kojih se može utvrditi da se broj od 1.712 odnosi na predmete zaprimljene od strane javnih bilježnika.

Ovako značajan pad od gotovo više od dvije trećine godišnjeg priljeva te vrste predmeta direktan je utjecaj sudjelovanja javnih bilježnika u ovrsi u dijelu određivanja ovrhe a u svom najvećem dijelu odnosi se na predmete u kojima je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor od strane ovršenika.

Znatno manji broj odnosi se na ovršne prijedloge koji su sudu dostavljeni po javnom bilježniku prema čl. 252d OZ odnosno u slučaju kada javni bilježnik smatra da ovršni prijedlog nije dopušten i osnovan i dostavlja se sudu na daljnju odluku, te na slučajeve iz čl. 252 k u odnosu na primjenu pravila o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Ujedno želim napomenuti da je čl. 102 ZIDOZa stupio na snagu 28. siječnja 2006. te da se od broja 3.220 zaprimljenih predmeta njih 1.100 odnosi na predmete koji su na sud zaprimljeni do 28. siječnja . 2006., dakle do stupanja na snagu odredbe o nadležnosti javnih bilježnika za određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave .

U odnosu na ovršne predmete oznake Ovr, odnosno ovrhe na temelju ovršne isprave, prema podacima ovršne pisarnice Trgovačkog suda u Zagrebu zaprimljeno je ukupno od 1. 1. 2006. do 1. 9. 2006. ukupno 2.154 predmeta od kojih se 206 predmeta odnosi na sudsku ovrhu kako je određuje čl. 252 h OZ, odnosno na slučajeve kada sud određuje ovrhu na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi ( na temelju vjerodostojne isprave ) koju je donio javni bilježnik.

Smatram da se relativno mali broj tako zaprimljenih predmeta može obrazložiti nadam se, činjenicom da su ovrhovoditelji svoje tražbine namirili ili namiruju u vansudskom postupku ( ovrha na tražbini po računu kod banke ili stalnom novčanom primanju ), a dijelom smatram da je razlog u samoj novini instituta sudske ovrhe po pravomoćnom rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik, a razlog je svakako i kratko vrijeme postojanja tako određenog instituta sudske ovrhe.

Iako kako je navedeno kratko u primjeni, sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi osim navedenih brojčanih pokazatelja, suočava nas i sa specifičnostima te vrste ovrhe u praksi rada samih javnih bilježnika i sudova u određivanju i provedbi ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

U ovoj relativno kratkom ali na svoj način ipak reprezentativnom periodu novog određenja i provedbe ovrhe, definirala su se neka pitanja iz područja sudjelovanja javnih bilježnika te vezano s tim i s radom sudova u toj vrsti ovrha.