Stručni članci

Ovršni zakon definira ovrhovoditelja kao osobu koja pokreće postupak radi ovrhe svoje tražbine, te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti. Inicijativa pokretanja postupka na strani je ovrhovoditelja te tijek postupka u većini slučajeva zavisi od njegovih prijedloga i aktivnosti u postupku.

Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika na njegovom računu stalni je institut ovršnog ( ranije izvršnog ) prava, a ujedno je ta vrsta ovrhe i najčešće zastupljena u ovršnim prijedlozima ovrhovoditelja. ¹

Ovršnim zakonom iz 1996. ( NN 57/96 . ) a posebno njegovim izmjenama i dopunama iz 1999. ( NN 29/99. ) u značajnome je intervenirano u cijeli niz odredbi i instituta dotadašnjeg izvršnog postupka, koji je definiran kao postupka izvršenja sudske odluke koja glasi na ispunjenje obaveze .

Aktualni problemi iz javnobilježničke i sudske prakse

Navršava se godina dana od dana stupanja na snagu čl. 102 Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ( 28.1.2006. ) kojima je određeno sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi kao novog tijela ovršnog postupka, najznačajnije novine Ovršnog zakona ( NN 88/05 ).

Ovrha na pokretninama stalni je institut ovršnog, ranije izvršnog prava , koji u svojim dosadašnjim određivanjima nije imao većih izmjena, stoga je predloženo uređenje tog instituta novim zakonom posebno zanimljivo budući u značajnome mijenja način određivanja i provedbe ovrhe radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja.

Ovrha i osiguranje u ovršnom zakonu

Ovršnim se zakonom uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava- ovršni postupak, te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode postupke osiguranja- postupak osiguranja.